Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

Del XII.

Prilika od ljudomorskeh goričancov. Dačni penez. Saducejušev pitanje od gorestajanja. Velika zapoved. Krištuš je sin i gospon Davidov. Skazljivost farizejušev. Aldov vdovice.

 

  1. I počel je njim vu prilikah govoriti: „Nekoj človek je zasadil vinograd i ogradil ga je z plotom i iskopal jamu za prešu i zezidal turen i založil ga je goričarom i odišel je na put.
  2. I poslal je k goričarom vu vremenu bratve slugu da bi od goričarov vzel iz sada goric.
  3. Oni pako su ga popali i izbili i praznoga otpustili.
  4. I on je ipak poslal k njim drugoga slugu i njega su na glavi ranili i opšanili.
  5. I on je ipak drugoga poslal, njega pako jesu vmorili. I vnoge druge zmed kojeh nekoje jesu zbili, a druge vubili.
  6. Imal je anda jošče jednoga preljubljenoga sina, k zadnjemu je i njega poslal k njim govoreči: ‘Končemar se budu mojega sina bojali.’
  7. Goričari pako govorili su med sobum: ‘Ovo je odvetek. Hote, vubijmo ga i naša bude odvečina!’
  8. I kad bi ga bili zgrabili, jesu ga vubili i ishitili izvan vinograda.
  9. Kaj bu anda gospodar vinograda včinil? Dojde i pogubi goričance i da vinograd drugem.
  10. Kaj neste niti ovoga Pisma čteli: ‘Kojega su zidari zavrgli, je postal glava vugla.
  11. Od Gospona je to včinjeno i čudnovito vu našeh očih.’“
  12. I iskali su da bi ga prijeli, ali se ljudstva jesu bojali ar su spoznali da je proti njim ovu priliku govoril. I ostavivši ga jesu odišli.
  13. I pošljeju k njemu nekoje zmed farizejušev i herodijancev da bi ga v reči vlovili.
  14. Oni pako, kad bi bili došli, rečeju njemu: „Mešter, mi znamo da si istinit i za nikoga ne maraš ar ne gledaš obraz ljudih, nego vu istini vučiš put Božji. Je li je slobodno dati cesaru daču ali ju pak ne budemo dali?“
  15. On pako, pokehdob je znal njihovu skazljivost, reče njim: „Kaj me skušavate? Donesite mi jedendesetak da ga vidim.“
  16. A oni su mu ga donesli i reče njim: „Čiji je ov kip i natpisek?“ Vele njemu: „Cesarov.“
  17. I odgovori Ježuš i reče njim: „Dajte koja su cesarova cesaru i koja su Božja Bogu.“ I čudili su se nad njim.
  18. I došli su k njemu saducejuši koji vele da ni gorestajanja i pitali su ga govoreči:
  19. „Mešter, Mojžeš je nam prepisal da, ako čiji brat vumre i ostavi ženu, a ne ostavi decu, naj vzeme njegov brat njegvu ženu i obudi seme svojemu bratu.
  20. Sedem anda bratov je bilo. I prvi je vzel ženu i kad je vumrl, ni ostavil semena.
  21. I drugi je nju vzel i vumrl i niti ov ni ostavil semena. I tretji ravno tak.
  22. I tak vzelo ju je vseh sedem i nesu ostavili semena. K poslednjemu za vsemi je vumrla i žena.
  23. Vu gorestajanju anda, kada gore staneju, kojega zmed oveh bude žena? Ar ju je sedem imalo za ženu.“
  24. I odgovori Ježuš i reče njim: „Kaj ne zato bljudite kajti ne razmete Pisma niti Božje moči?
  25. Ar kada od mrtveh gore staneju, ne budu se niti ženili niti vdavale, nego su kakti angeli vu Nebesih.
  26. Od mrtveh pako, da se budu gore stali, kaj neste čteli vu Mojžeševi knjigi kak je njemu Bog nad grmom govoril i rekel: ‘Ja jesem Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakopov.’?
  27. On ni Bog mrtveh nego živeh – zato vi kruto bljudite.“
  28. I pristupi nekoj zmed piscev, koj je poslušal njihovo pregovarjanje i videl da im je dobro odgovoril, pita ga: „Koja je prva zmed vseh zapovedih?“
  29. Ježuš pako njemu odgovori da je prva zmed vseh zapovedi: „‘Poslušaj, Izrael, Gospodin Bog tvoj je jeden Bog
  30. i ljubi Gospona Boga tvojega iz vsega srca tvojega, iz vse duše tvoje, iz vse pameti tvoje i iz vse moči tvoje.’ Ovo je prva zapoved.
  31. Druga pako je njoj spodobna: ‘Ljubi bližnjega tvojega kak samoga sebe.’ Vekše od oveh ni druge zapovedi.“
  32. I reče njemu pisec: „Dobro, mešter, istinski si rekel da je jeden Bog i ni drugoga zvan njega.
  33. I da se ljubi iz vsega srca i iz vse pameti i iz vse duše i iz vseh močih, a ljubiti bližnjega kakti samoga sebe, je več nego vsi ognjeni i drugi aldovi.“
  34. Kad bi pako Ježuš bil videl da je spametno odgovoril, reče njemu: „Ti nesi dalko od Kraljestva Božjega.“ I nigdo ga več ni smel pitati.
  35. I odgovori i reče Ježuš kad je vu Cirkvi vučil: „Kak vele pisci da Krištuš je Davidov sin?
  36. Ar sam David veli vu Svetem Duhu: ‘Rekel je Gospon mojemu Gosponu: ,Sedi si z desne moje dok postavim tvoje neprijatele za potpetek tvojeh nog.‘’
  37. Anda sam David oziva njega Gosponom. Kak je anda on njegov sin?“ I vse ljudstvo ga je rado poslušalo.
  38. I reče njim vu svojem navuku: „Čuvajte se od piscov koji hočeju vu dugeh hoditi opravah i pozdravljati se na trgu
  39. i vu sinagogah sedeti na prveh stolicah, a pri večerjah na prveh mestah posađeni biti.
  40. Koji požiraju hiže vdovic z tem izgovorom da dugo moliju. Ovi primeju oštreši sud.“
  41. I Ježuš je sedel cirkvenoj ladici naproti i gledal je kak je ljudstvo hitalo peneze vu tu ladicu. I vnogi bogati jesu vnogo nuter metali.
  42. Kad bi pako nekoja siromaška žena bila došla, spuščala je nuter dva drobne peneze koji čine jeden četrtak.
  43. I skup zezove svoje vučenike i reče njim: „Stanovito velim vam da je ova siromaška vdovica zmed vseh koji su nuter spuščali, največ spuščala vu ladicu.
  44. Ar su vsi iz svoje obilnosti nuter spuščali, ova je pako od svojega siromaštva vsa koja je imala, ves svoj strošek nuter spuščala.“