Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

Del XIV.

Poglavari aldovnički dogovarjaju se kak bi vubili Ježuša. Ježuševo namazanje. Judaševo izdavanje. Ježuš je z svojemi vučeniki vuzmenoga janjčeca. Naređenje presvetoga oltarskoga šakramenta. Ježuš prenazvešča da ga bude Peter zatajil, ostali pako vučeniki ostavili. Ježuševo borenje na vrtu, njegovo vlovlenje, sudbeno ispitavanje pri Kajfašu. Petrovo zatajenje i pokora.

 

  1. Bil je pako za dvemi dnevi Vuzem i vreme Nekvašenoga kruha. I iskali su poglavari aldovnički i pisci priliku da bi njega z prevarum vlovili i vmorili.
  2. Rekli su pako: „Ne na svetečni dan da morebiti kakva zmutnja ne nastane med ljudstvom.“
  3. I kad bi on bil vu Betaniji, vu hiži gubavoga Šimuna i pri stolu sedel, dojde nekoja žena, koja je imala iz alabaštra posudu punu čiste špikinardske drage masti, i razbije posudu ter ju zleje njemu na glavu.
  4. Bili su pako nekoji koji su sami vu sebi zlovoljni postali i rekli: „K čemu je ov zgubiček te masti včinjen?“
  5. Ar ova mast bi se bila mogla prodati za više kak za tristo desetakov i dati siromakom. I jadili se jesu nad njum.
  6. Ježuš pako reče: „Pustete ju! Zakaj joj jeste neprilični? Ona je dobro delo nad menum včinila.
  7. Ar siromake vsigdar imate z sobum i kad goder budete hoteli, morete im dobro včiniti, mene pako nemate vsigdar.
  8. Ova je včinila kaj je premogla: ona je došla vnapredek mazat moje telo na pokapanje.
  9. Stanovito velim vam: gde se goder po celem svetu ov evangelijum bude nazveščal, onde se takaj bude i ovo, kaj je ona včinila, njoj na spomenek povedalo.“
  10. I Judaš Iškarijoteš, jeden zmed dvanajsteh, odide k poglavarom aldovničkem da bi ga njim izdal.
  11. Oni pako, kad bi to bili čuli, razveselili su se i obečali su njemu penez dati. I on je iskal priliku kak bi ga njim naredno izdal.
  12. I prvi dan Nekvašenoga kruha, kad su vuzmeno janje klali, rečeju njemu vučeniki: „Kam hočeš da idemo i tebi pripravimo da ješ vuzmeno janje?“
  13. I pošlje dva zmed svojeh vučenikov i reče njim: „Hote vu varaš i onde dojde pred vas človek koj nosi vrč vode – njega nasledujte.
  14. I kamgoder bude nuter išel, recite hižnomu gospodaru da mešter veli: ‘Gde je moja obročnica vu kojoj budem jel vuzmeno janje z mojemi vučeniki?’
  15. I on vam pokaže veliku obročnicu prestrtu i onde pripravete za nas.
  16. I odišli su njegvi vučeniki i došli vu varaš i našli su tak kak je njim bil povedal i pripravili su vuzmeno janje.
  17. Kad je pako večer nastal, dojde z dvanajstemi.
  18. I kad su pri stolu sedeli ter jeli, reče Ježuš: „Stanovito velim vam da me jeden zmed vas, koj je z menum, bude izdal!“
  19. A oni počeli su se žalostiti i njemu jeden za drugem govoriti: „Jesem li ja?“
  20. On pako reče njim: „Jeden zmed dvanajsteh koj z menum vu zdeli omače ruku!
  21. I Sin Človečji doisto otide kak je pisano od njega, ali jaj onomu človeku po kojem se Sin Človečji izda – bolje bi mu bilo da se ne bi bil rodil on človek.“
  22. I kad su oni jeli, vzeme Ježuš kruh, blagoslovi ga, razlomi i podelji njim govoreči: „Vzemite, ovo je moje telo!“
  23. I vzeme pehar, zahvali i da ga njim i pili su iz njega vsi.
  24. I reče njim: „Ovo je moja krv novoga Zakona koja se za vnoge preleje.
  25. Stanovito velim vam da več ne budem pil od ovoga trsnoga sada tja do onoga dneva kad ga budem pil novoga vu Kraljestvu Božjem.“
  26. I kad bi zahvalnu pesmu bili dokončali, izišli su van na Olivetansku goru.
  27. I reče njim Ježuš: „Vsi se spačite ovu noč nad menum ar je pisano: ‘Vudrim pastira i razbežiju se ovce.’
  28. Ali poklamkak se gore stanem, pred vami budem išel vu Galileju.“
  29. Peter pako reče njemu: „Iako se vsi nad tobum spačiju, ali ja ne!“
  30. I reče njemu Ježuš: „Stanovito velim tebi da me danas vu toj noči, prvlje nego pevec dvakrat bude zapopeval, trikrat zatajiš.“
  31. On pako je jošče več govoril: „Iako bi z tobum vumreti moral, ne budem te zatajil.“ Ravno tak su vsi drugi govorili.
  32. I dojdu na mesto kojemu je ime Getsemani i reče svojem vučenikom: „Sedite ovde doklam budem molil.“
  33. I vzeme z sobum Petra i Jakopa i Januša. I počel se je bojati i kruto turoben postajati.
  34. I reče njim: „Turobna je moja duša tja do smrti. Ostanite ovde i skoznujte!“
  35. I kad bi nekuliko bil popošel, opadne na zemlju i moli da, ako bi ga moguče bilo, naj prejde od njega ova vura.
  36. I reče: „Abba, Otec, vsa jesu tebi moguča: prenesi ov pehar od mene! Medtemtoga vendar ne kaj ja hoču, nego kaj ti!“
  37. I dojde i najde nje speče. I reče Petru: „Šimun, spiš? Nesi mogel jednu vuru skoznuvati?
  38. Skoznujte i molete da ne zajdete vu skušavanje. Duh doisto je pripraven, ali telo je slabo.“
  39. I odide ipak i moli one iste reči zgovarjajuči.
  40. I kad bi se bil povrnul, najde nje ipak speče (ar su bile njihove oči žmehke) i nesu znali kaj bi njemu odgovorili.
  41. I dojde tretjič i reče njim: „Spete vre ter počivajte! Dosta je! Došla je vura! Nut, Sin Človečji izda se vu ruke grešnikov!
  42. Stanite se! Hodmo! Nut, koj me izda, blizu je!“
  43. I dok bi on jošče govoril, dojde Judaš Iškarijoteš, jeden med dvanajsteh, i z njim velika vnožina z meči i ščapi, poslaniod poglavnikov aldovničkeh, piscov i starešin.
  44. Njegov pako izdajnik je njim bil dal znamenje govoreči: „Kojega goder ja kušnem, on je! Primite ga i vodete pazlivo!“
  45. I kad bi bil došel, taki pristupi k njemu i reče: „Zdravo, Mešter!“ I kušnul je njega.
  46. A oni su na njega položili svoje ruke i prijeli njega.
  47. Jeden pako stanoviti zmed okolo stoječeh istegne svoj meč i vudril je slugu poglavara aldovničkoga i odsekel mu je vuho.
  48. I odgovori Ježuš i reče njim: „Kakti na tolvaja jeste izišli z meči i ščapi mene lovit.
  49. Vsaki dan sem bil pri vas i vučil vu Cirkvi i neste me prijeli. Ali to je potrebno da se ispuniju Pisma.“
  50. Onda su ga ostavili njegvi vučeniki i vsi su odbežali.
  51. Nekoj pako mladenec nasleduval je njega odeven z platnom po golem telu i pograbili su njega.
  52. On pako othiti od sebe platno ter je od njih gol odbežal.
  53. I dopeljaju Ježuša k poglavaru aldovničkomu i skup se spravili jesu k njemu vsi aldovniki, pisci i starešine.
  54. Peter pako izdaleka je njega nasleduval tja nuter vu dvor poglavara aldovničkoga i sedel je z slugami pri ognju ter se je grel.
  55. Poglavari pako aldovnički i ves zbor iskali su svedočanstvo proti Ježušu i nesu našli.
  56. Ar su vnogi proti njemu govorili svedočanstvo krivično, ali njihva svedočanstva nesu se slagala.
  57. A nekoji su se stali i krivično svedočili proti njemu govoreči:
  58. „Mi smo ga čuli da je rekel: ‘Ja razmečem ovu z rukum načinjenu Cirkvu i za tri dni podignem drugu koja ne bude z rukum načinjena.’“
  59. I ni bilo složno njihovo svedočanstvo.
  60. I stane se poglavar aldovnički, stupi na sredinu i pita Ježuša govoreči: „Nikaj ne odgovarjaš na ona koja ovi suprot tebi govoriju?“
  61. On pako je mučal i nikaj ni odgovoril. Poglavar aldovnički je ga ipak pital i rekel njemu: „Ti li si Krištuš, Sin blagoslovljenoga Boga?“
  62. Ježuš pako reče njemu: „Ja jesem i budete videli Sina Človečjega sedeti na desnici zmožnosti božanske i dojti vu nebeskeh oblakih.“
  63. Poglavar pako aldovnički rastrgne svoje svite i reče: „K čemu jošče potrebujemo svedokov?
  64. Čuli ste blaznost – kaj se vam vidi?“ Oni pako vsi jesu njega opsudili da je krivec smrti.
  65. I začeli su nekoji pljuvati na njega i zakrivati njegov obraz i z pljuskami njega biti i govoriti njemu: „Prorokuj!“ I slugi su ga z šakami tukli.
  66. I kad bi bil Peter dole vu dvoru, dojde nekoja zmed službenic poglavara aldovničkoga.
  67. I kad bi bila zagledala Petra da se greje, pogleda ga i reče njemu: „I ti si bil z Ježušem Nazarenskem.“
  68. A on je tajil govoreči: „Niti znam niti razmem kaj govoriš.“ I izide van pred dvor i pevec je zapopeval.
  69. I kad bi ga ipak bila zagledala službenica, počme okolo stoječem govoriti da je i ov jeden zmed oneh.
  70. A on je ipak tajil. I za mal čas jesu ipak oni koji su okolo stali rekli Petru: „Za istinu jesi zmed njih ar si i ti Galilejanec.“
  71. On se pako začme zaklinjati i prisigati: „Ja ne poznam ovoga človeka od kojega govorite.“
  72. I taki je pevec ipak zapopeval. I spomenul se je Peter iz reči koju je bil njemu rekel Ježuš: „Prvlje nego pevec dvakrat zapopeva, triput me zatajiš.“ I počel se je plakati.