Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

[Del XXVI.]

[….] vode na koju se nameri, pila i za vsakem plotom sedela ter tok svoj vsakoj strelici otprla doklam odnemore.

  1. Vljudnost žene pridne veseli muža njejinega i telo njegovo ožive.
  2. Njejine dobro zadržavanje je dar Božji.
  3. (Takaj je dar Božji) razumna i mučeča žena, za dobro podvučenu dušu ni zamembe.
  4. Dar zvrhu vseh darov je žena sveta i sramežljiva.
  5. Nikaj pako nije važnešega kak čista duša.
  6. Kak na visokem Božjem nebu ishađajuče Sunce je svetu (kinč), tak je lepota dobre žene kinč vu hiži njejini.
  7. Kak svetnica sveteča na svečnaku svetem, je lepota obraza njejinega vu dobi stalnoj.
  8. Kak su zlati stupi na srebrneh stojališčih, tak je hod stalne žene tvrden.
  9. Kak temelji na tvrdni pečini jesu vekivečni, tak su zapovedi Božje vu srcu svete žene.
  10. Zvrhu dvojeh rastuženo je srce moje, a zvrhu tretjega srditost me ophađa:
  11. kada vojak od stradanja pogiblje, a razumen človek [je] zametavan
  12. i kada gdo od pravice na greh prehađa, Bog je takovoga na meč opsudil.
  13. Dve fele jesu meni teške i pogibelne mi se vidiju: kupec bude teško prez zapuščenja (dobroga) i oštarjaš ne bude se opravičil od grehov jezika.