Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

List svetoga Pavla apoštola na Korintijance [drugi]

Del IV.

Da po otprtosrčenem apoštolov prodekuvanju reč Božja vsem je očituvana zvun oneh kojeh pameti zaslepljene jesu, da vnoge suprotivčine podnašaju apoštoli, nigdar vendar ne zdvojivaju, hipno pako traplenje veliku i vekivečnu diku doprinaša.

  1. Zato, imajuči službu po kojoj smo milosrdnost zadobili, ne pomenjkavamo,
  2. nego se otpovedamo skrovnem delam sramote nehodeči vu šegavosti niti kvareči reč Božju, nego vu očituvanju istine preporučajuči same nas po vsakoj dušnovesti ljudih pred Bogom.
  3. Ako pako takaj zakrit je Evangelijum naš, tak je pred onemi koji se skvaruju zakrit,
  4. pri kojeh bog sveta ovoga zaslepil je pameti neverneh da ne sveti njim presvečenje Evangelijuma dike Krištuševe koj je kip božanski.
  5. Ar sami sebe ne nazveščamo, nego Ježuša Krišuša, Gospona našega, sami sebe za sluge vaše po Ježušu.
  6. Ar Bog, koj rekel je iz tmice svetlosti sijati, on je zasijal vu srcah našeh na presvečenje spoznanja božanske svetlosti vu obrazu Krištuša Ježuša.
  7. Imamo pako kinča ovoga vu posudah zemljenih da izvišenost bude kreposti božanske i ne iz nas.
  8. Od vsikud traplenje trpimo, ali se ne stiskamo, pomenjkavamo, ali se ne raspuščamo,
  9. preganjanje trpimo, ali ne zaostavljamo se, tlačimo se, ali ne poginemo,
  10. vsigdar vmarjanje Ježuša Krištuša vu telu našem okolo noseči da se i živlenje Ježuša očituje vu telah našeh.
  11. Ar se vsevdilj mi, koji živemo, na smrt predajemo zaradi Ježuša da se i živlenje Ježuševo očituje vu telah našh vmrtelneh.
  12. Anda smrt vu nami opravlja, življenje pako vu vami.
  13. Imajuči pako jednoistoga duha vere kak pisano je: „Veruval sem zbog česa sem govoril“, i mi smo veruvali zbog česa i govorimo
  14. znajuči da koj obudil je Ježuša, i nas z Ježušem obudi i naprvo stavi z vami skupa.
  15. Ar vsa su zaradi vas da milošča obiljujuča po vnogeh vu hvale davanju obiljuje na diku Božju.
  16. Zbog česa ne pomenjkavamo, ali akoprem on, koj zvana je človek naš, zrušava, vendar on koj znutra je, ponavlja se od dneva do dneva.
  17. Ar ono kaj vu nazočnosti je hipno i lehko traplenja našega, preko mere vu izvišenosti vekivečnu dike zmehščinu opravlja vu nas.
  18. Pokehdob mi ne gledimo koja vidiju se, nego koja ne vidiju se. Ar koja vidiju se vremenita jesu, koja pako ne vidiju se, vekivečna jesu.