Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

Sveti Ježuša Krištuša Evangelijum popisan po svetem Mateju

Del XXII.

Prilika od kraljevskoga goščenja. Dajte Bogu koja su Božja, a cesaru koja su cesarova. Gorestajanje od mrtveh. Najvekša zapoved. Mesijaš je Sin i Gospon Davidov.

 

  1. I odgovorivši Ježuš govoril je njim ipak vu prilikah i rekel:
  2. „Spodobno je včinjeno Kraljestvo nebesko človeku kralju koj je sinu svojemu načinil svadbu.
  3. I poslal je svoje sluge zvat pozvane na svadbu, a oni nesu hoteli dojti.
  4. Ipak je poslal druge sluge govoreči: ʻRecete pozvanem: ‘Nut moj obed jesem pripravil, moji telci i živad je poklana i vsa su gotova, hote na svadbu.’ʼ
  5. Oni pako nesu marali i odišli su nekoji na svoje selo, a nekoji za svojem trštvom.
  6. Ostali pako jesu pograbili njegve sluge i nje opšanjene jesu pomorili.
  7. Kralj pako, kad bi to bil čul, je se rasrdil i poslal svoje šerege i skončal je one ljudomorce i

varaš njihov požgal.

  1. Onda reče svojem slugam: ʻSvadba je zaisto pripravljena, ali koji su bili pozvani, nesu je bili vredni.
  2. Pojte anda na ishotke putov i pozovite na svadbu koga goder najdete.ʼ
  3. I njegvi sluge izišli su na pute i skup spravili su vse koje su našli, zle i dobre, i napunila se je svadba z goščeniki.
  4. Zašel je pako nuter kralj da bi videl sedeče i zagledal je onde človeka koj ni bil z svadbenum svitum odeven.
  5. I reče njemu: ʻPrijatel, kak si sim nuter došel, a nemaš svadbene svite?ʼ On pako je zanemel.
  6. Onda reče kralj slugam: ʻZvežite mu ruke i noge ter ga vrzete vu zvanjske tmice. Onde bude plač i zubih škripanje.ʼ
  7. Ar vnogo je pozvaneh, ali malo izebraneh.“
  8. Onda su odišli farizejuši i držali tolnač kak bi njega vu govorenju vlovili.
  9. I poslali su k njemu svoje vučenike z herodijanci govoreči: „Mešter, mi znamo da si istinit i da put Božji vu istini vučiš ter da za nikoga ne mariš ar ne gledaš na osobu ljudih.
  10. Poveđ nam anda kaj se tebi vidi: je li je slobodno davati daču cesaru ali ne?“
  11. Ježuš pako, pokehdob je spoznal njihovu himbenost, reče: „Vi, skazlivci, kaj me skušavate?
  12. Pokažite mi dačni penez.“ A oni jesu njemu dali jeden desetak.
  13. I reče njim Ježuš: „Čiji je ov kip i napisek?“
  14. Veliju njemu: „Cesarov.“ Onda reče njim: „Dajte anda koja su cesareva cesaru i koja su Božja Bogu.“
  15. I kad bi to bili čuli, jesu se čudili i ostavivši njega jesu odišli.
  16. On isti dan pristupili su k njemu saducejanci, koji veliju da ni gorestajanja, i pitali su njega
  17. govoreči: „Mešter, Mojžeš je rekel ako gdo vumre, pak nema sina, da vzeme njegov brat njegvu ženu ter obudi odvetka svojemu bratu.
  18. Bilo je pako pri nas sedem bratov i oženil se je prvi i vumrl je, kajti pako ni imal dece, ostavil je svoju ženu svojemu bratu.
  19. Ravno tak takaj drugi i tretji tja do sedmoga.
  20. Najzadnjič pako za vsemi vumrla je takaj žena.
  21. Ob gorestajanju anda kojega zmed oveh sedmeh bude ona žena ar vsi su ju imali?“
  22. Ježuš pako odgovorivši reče njim: „Vi bludite pokehdob niti Pisma niti moč Božju ne razmete.
  23. Ar ob gorestajanju ne budu se niti ženili niti vdavale, nego budu kakti angeli Božji vu Nebesih.
  24. Kaj se pako gorestajanja mrtveh dotiče, kaj neste čteli kaj je rekel Bog pokehdob vam veli:
  25. ʻJa jesem Bog Abrahama i Bog Izaka i Bog Jakopa.ʼ Bog pako ni Bog mrtveh, nego živeh.“
  26. Kad bi ljudstvo to bilo čulo, je se čudilo nad njegvem navukom.
  27. Kad su pako farizejuši začuli da je on saducejancom vusta zaprl, skup se jesu zebrali
  28. i opita ga jeden zmed njih, pravdoznanec, skušavajuči njega:
  29. „Mešter, koja je to najvekša zapoved vu Zakonu?“
  30. Reče njemu Ježuš: „ʻLjubi Gospona Boga tvojega iz vsega srca tvojega i iz vse duše tvoje i iz vse pameti tvoje.ʼ
  31. Ova je najvekša i prva zapoved.
  32. Druga pako je ovoj spodobna: ʻLjubi bližnjega tvojega kakti samoga sebe.ʼ
  33. Vu oveh dveh zapovedih zadržava se ves Zakon i proroki.“
  34. Kad bi se pako farizejuši bili skup izišli, pital je nje Ježuš
  35. govoreči: „Kaj se vam vidi od Krištuša? Čiji sin je on?“ Rečeju njemu: „Davidov.“
  36. Reče njim: „Kak anda David njega vu duhu oziva Gosponom govoreči
  37. ʻRekel je Gospon mojemu Gosponu: ‘Sedi se na desnicu moju doklam postavim tvojega neprijatela za klupčicu tvojeh nog.’?ʼ
  38. Ako anda David njega zove Gosponom, kak je njegov sin?“
  39. I nigdo mu na to niti jedne reči ni mogel odgovoriti niti se nigdo podstupil od onoga dneva njega več pitati.