Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

Sveti Ježuša Krištuša Evangelijum popisan po svetem Lukaču

Del XIX.

Zakejuš prijemlje k sebi Ježuša. Prilika od zaufaneh penezov i od puntarskeh podložnikov. Krištuš jaše na žrebetu oslice vu Jeruzalem. On se plače zvrhu ovoga varaša i prenazvešča njegvo porušenje. Iz Cirkve izganja kupujuče i prodavajuče.

 

  1. I iduči nuter vu Jeriko je čez njega prehađal.
  2. I, nut, ovde je bil nekoj človek imenom Zakejuš, ov je bil poglavar publikanušev ter bogat.
  3. I on je iskal Ježuša videti gdo bi on bil, ali on ni mogel pred ljudstvom ar je bil vu životu kruto mal.
  4. I preteče i zleze na divje fige drevo da bi ga videl ar onud je imal prehađati.
  5. I kad bi Ježuš do mesta bil došel, pogleda gore, opazi njega i reče njemu: „Zakejuš, izidi hitro dole ar denes moram ja vu tvojoj hiži ostati.“
  6. I on hitro izide dole i prime njega z veseljem.
  7. I vsi su to videli, morguvali i rekli: „On se je k človeku grešniku navrnul!“
  8. Zakejuš pako stane i reče Gosponu: „Nut, Gospone, polovicu mojega imetka dajem siromakom i ako sem koga vu čem vkanil, tak četverovrsno povračam.“
  9. Reče pako njemu Ježuš: „Denes je ovoj hiži zveličenje včinjeno kajti je i on takaj sin Abrahamov
  10. ar Sin Človečji je došel iskat i zveličit kaj je bilo poginulo.“ Mat 18,11.
  11. Ova kada bi oni bili čuli, pridal je nadalje i rekel ovu priliku zato kajti je bil blizu Jeruzalema i kajti su štimali da se Kraljestvo Božje bude sproti očituvalo.
  12. Rekel je anda: „Nekoj plemenit človek odišel je vu dalečni orsag da si vzeme kraljestvo ter se nazad povrne.
  13. On pako dozove svojeh deset slug i da njim deset min ter im reče: ʻTrgujte doklam nazad dojdem.ʼ
  14. Njegvi pako varaščani jesu ga odurili i poslali za njim posleničtvo govoreči: ʻMi nečemo da ov zvrhu nas kraljuje.ʼ
  15. I dogodilo se je da bi se on po zavjetem kraljestvu nazad povrnul i zapovedal je dozvati sluge kojem je bil dal peneze da bi znal kuliko je vsaki trguval.
  16. Dojde anda prvi i reče: ʻGospone, tvoja mina je dobila deset min.ʼ
  17. I on reče njemu: ʻVeseli se, dobri sluga, pokehdob si ti bil vu malom veren, tak budeš imal oblast zvrhu deset varašev.ʼ
  18. I dojde drugi i reče: ʻGospone, tvoja mina je doprinesla pet min.ʼ
  19. I ovomu on takaj reče: ʻI ti budi zvrhu pet varašev.ʼ
  20. Nekoj drugi pako dojde i reče: ʻGospone, ovo ti je tvoja mina koju sem imal vu rupcu spravljenu
  21. ar sem se tebe bojal pokehdob si tvrd človek, ar ti jemlješ kaj nesi položil i ženješ kaj nesi sejal.ʼ Mat 25,24.
  22. On reče njemu: ʻIz tvojeh vust sudim tebe, ti hmanji sluga! Ti si znal da sem ja tvrd človek koj jemljem kaj nesem položil i ženjem kaj nesem sejal,
  23. pak zakaj nesi dal moje peneze na zmembni stol da bi ja nje vendar bil mogel pri mojem povračku z dobičkom terjati?ʼ
  24. I reče okolo stoječem: ʻVzemite od njega minu ter ju dajte onomu koj ima deset min.ʼ
  25. A oni rečeju njemu: ʻGospone, on ima deset min!ʼ
  26. ʻVelim pako vam da se vsakomu koj ima bude dalo i bude obiluval, od onoga pako koj nema, vzeme se i ono kaj ima.
  27. Vre pako one moje neprijatele koji nesu hoteli da ja zvrhu njih kraljujem dopeljajte sim ter je pred menum vmorete.ʼ“
  28. I kad bi ova bil zvustil, išel je naprvo iduči gore vu Jeruzalem.
  29. I dogodilo se je kad bi se približaval k Betfagi i Betaniji, k gori koja se zove Olična gora, poslal je dva svoje vučenike, Mat 21,1; Mark 11,1; Jan 12,12,
  30. govoreči: „Hote vu gradišče koje vam je naproti, vu kada zajdete, budete našli žrebe oslice privezano, na kojem jošče nigdar nijeden človek ni sedel: nje odvežite i sim dopeljajte.
  31. I ako vas gdo bude pital zakaj je odvežujete, tak mu tak recete: ʻGospon hoče da mu bude na službuʼ.“
  32. Odišli su pako koji su bili poslani i našli stoječ žrebe, kak im je on povedal.
  33. Kad bi pako bili odvežuvali žrebe, rekli su njim njegvi gospodari: „K čemu odvežujete žrebe?“
  34. A oni su rekli: „Kajti nje Gospon potrebuje.“
  35. I dopeljali su nje k Ježušu i metali su na žrebe svoje oprave ter Ježuša gore posadili.
  36. Kad bi pako on bil išel, prestirali su po putu svoje oprave.
  37. I kad bi se bil vre približaval k podolju Olične gore, počela je vsa vnožina vučenikov z veseljem i velikem glasom hvaliti Boga zbog vseh čud koja su bili videli
  38. govoreči: „Blagoslovljen budi kralj koj dohađa vu Gosponovem imenu, mir budi na Nebu i dika vu visini!“
  39. I nekoji farizejuši zmed ljudstva rekli su njemu: „Mešter, pokaraj tvoje vučenike!“
  40. A on reče njim: „Velim vam: ako ovi budu mučali, tak bude kamenje kričalo!“
  41. I kad se je približaval i varaš zagledal, rasplakal se je nad njim govoreči:
  42. „O, da bi končemar neg i ti spoznal ter navlastito vu ovem tvojem dnevu kaj tebi na mir služi, ali su sada zakrita pred tvojemi očmi.
  43. Ar zvrhu tebe nadojdeju dnevi gda te tvoji neprijateli opkrižiju z nasipom i opkoliju tebe i stezniju tebe od vseh stran.
  44. I na zemlju povaliju tebe i tvoju decu koja su vu tebi i ne ostaviju vu tebi kamena na kamenu zato kajti nesi spoznal vreme tvojega pohađanja.“ Mat 24,2; 13,2; dole 21,6; Dan 9,26.
  45. I kad bi vu Cirkvu bil stupil, počel je izganjati one koji su vu njoj prodavali i kupuvali, Mat 21,12; Mark 6,15,
  46. govoreči njim: „Pisano je: ʻMoja hiža je hiža molitve, a vi ste iz nje napravili tolvajsku skrivačnicu.ʼ“ Iz 56,7; Jer 7,11.
  47. I on je vsaki dan vučil vu Cirkvi. Aldovnički pako poglavari, pisci i starešine ljudstva iskali su njega skončati
  48. i nesu našli kaj bi njemu činili ar ves puk je od njega visel i njega poslušal.