Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

Sveti Ježuša Krištuša Evangelijum popisan po svetem Lukaču

Del XVIII.

Prilika od suca, farizejuša i publikanuša. Ježuš deteči prijatel. Tolnač k zvršenosti. Kak teško vlezuju bogatuši vu Kraljestvo Božje. Plača oneh koji za volju Krištuša vsa ostavljaju. Ježuš prenazvešča svoje muke. Zvračenje nekojega slepoga.

 

  1. Povedal im je pako takaj priliku da je potrebno vsevdilj moliti i nigdar ne prestati, Cirk 18,22; Tes 5,17,
  2. govoreči: „Bil je nekoj sudec v stanovitem varašu koj se ni bojal Boga niti nikakvoga človeka plašil.
  3. Bila je pako nekoja vdovica vu onem varašu i dohađala je k njemu govoreča: ʻBrani me suproti mojemu protivniku.ʼ
  4. I on ni hotel dugo vremena. Zatem je pako rekel vu sebi: ʻAkoprem se ne bojim Boga niti nikakvoga človeka ne plašim,
  5. vendar hoču ovu vdovicu, pokehdob mi je neprilična, braniti da zadnjič dojduča ne opšani mene.ʼ“
  6. Reče pako Gospon: „Čujte, kaj nepravični sudec veli!
  7. Je li pako Bog ne bude fantil svoje izebrane koji dan i noč k njemu kričiju i je li bude trpel da se optršuju?
  8. Velim vam da nje bude hitro fantil. Ništermanje kada Sin Človečji dojde, je li najde veru na Zemlji?“
  9. Reče pako takaj nekojem koji su se vu se ufali kak da bi bili pravični i druge su zametali ovu priliku:
  10. Išli su dva človeki gore vu Cirkvu molit, jeden je bil farizejuš, a drugi publikanuš.
  11. Farizejuš stane i ovak je vu sebi molil: ʻBože, hvalu dajem tebi da nesem kak drugi ljudi, kak razbojniki, krivičnjaki, prazniki ali kak i ov publikanuš.
  12. Ja postim dvakrat v tjednu i dajem desetinu od vsega kaj imam.ʼ
  13. A publikanuš je izdaleka stajal i ni hotel niti oči vu nebo podignuti, nego je tukel svoja prsa govoreči: ʻBože, budi milostiven meni grešniku!ʼ
  14. Velim vam: ov je odišel opravičen domom, a on ne ar vsaki koj samoga sebe izvišava, bude se ponizil, a koj samoga sebe ponizuje, bude se izvisil.“ Mat 23,12; gore 14,11.
  15. Donašali su pako k njemu i decu da bi se ih doteknul. Kaj kad bi bili videli vučeniki, karali su nje. Mat 19,13; Mark 10,13.
  16. Ježuš pako skup zezvavši nje reče: „Puščajte decu k meni dohađati i najte njim prečiti ar takveh je Božje kraljestvo.
  17. Stanovito velim vam: koj Božje kraljestvo ne bude prijel kakti dete, ne bude vu nje vleznul.“ Mark 10,15.
  18. I opita ga nekoj poglavnik govoreči: „Dobri mešter, kaj imam včiniti da zadobim vekivečni žitek?“ Mat 16,19; Mark 10,17.
  19. Reče pako njemu Ježuš: „Zakaj me imenuješ dobroga? Nigdo ni dober, nego jedini Bog.
  20. Ti znaš zapovedi: ne vmarjaj, ne praznuj, ne kradi, ne govori krivoga svedočanstva, poštuj tvojega oca i mater.“ Ishod 20,13.
  21. On reče: „Vsa ova jesam obdržaval od moje mladosti.“
  22. Kaj kad bi bil čul Ježuš, reče njemu: „Jošče ti jedno menjka: prodaj vsa koja goder imaš i daj siromakom i budeš imal kinča vu Nebu, pak dojdi i nasleduj mene.“
  23. Kaj kad bi on bil čul, je se ražalostil ar je bil kruto bogat.
  24. Kad bi pako bil videl Ježuš da je žalosten postal, reče: „Kak teško oni koji imaju penez vlezneju vu Božje kraljestvo!
  25. Ar je lekše da gamila čez vuho igle prejde kak da bogatuš vlezne vu Božje kraljestvo.“
  26. Rekli su pako koji su ga poslušali: „Anda gdo se more zveličiti?“
  27. Reče njim: „Koja su nemoguča pri ljudih, jesu moguča pri Bogu.“
  28. Reče pako Peter: „Nut, mi smo vsa ostavili ter smo tebe nasleduvali.“
  29. A on reče njim: „Stanovito velim vam: nikoga ni koj bi bil zapuščal hižu ali roditele ali bratju ali ženu ali decu zaradi Božjega kraljestva,
  30. pak ne bi bil prijel vu ovem vremenu vnogo više, a vu budučem svetu vekivečni žitek.“
  31. Vzel je pako Ježuš dvanajst i rekel njim: „Nut, mi idemo gore vu Jeruzalem i vsa se spuniju koja su po prorokih pisana od Sina Človečjega.
  32. Ar bude izdan poganinom i opsuvan i bičuvan i populjuvan
  33. i kad ga zbičuju, budu ga vmorili i tretji dan se gore stane.“
  34. A oni od vsega toga nikaj nesu razmeli i bile su njim zakrite ove reči i nesu razmeli kaj se je govorilo.
  35. Dogodilo se je pako kad bi se približaval k varašu Jeriko da je nekoj slepec sedel poleg puta i prosil almuštvo.
  36. I kad bi čul vnožinu ljudstva mimo prehađati, pital je kaj bi to bilo.
  37. A oni rekli su njemu da Ježuš Nazarenski mimo prehađa.
  38. I kričal je govoreči: „Ježuš, sin Davidov, smiluj se meni!“
  39. I koji su napred išli, karali su njega da bi mučal. On pako je vnogo jakše kričal: „Sin Davidov, smiluj se meni!“
  40. Postal je pako Ježuš i njega k sebi dopeljati zapovedal. I kad bi se bil približaval, pital je njega
  41. govoreči: „Kaj hočeš da ti včinim?“ A on reče: „Gospone, da vidim.“
  42. I reče njemu Ježuš: „Preglej! Tvoja vera je tebe zdravoga včinila!“
  43. I sproti je pregledal i nasleduval njega velikodičeči Boga. I vse ljudstvo, kad je to videlo, je Bogu hvalu davalo.