Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

Sveti Ježuša Krištuša Evangelijum popisan po svetem Lukaču

Del XX.

Ježuš brani svoju čast po Ivanu Krstitelu. Prilika od ljudomorskeh goričarov i od vugelnoga kamena. Pitanje od dačnoga peneza. Od gorestajanja mrtveh. Mesijaš je sin Davidov. Skazlivost i gizdost farizejušev.

 

  1. I dogodilo se je vu jednem zmed oneh dnevov, kad je on ljudstvo vu Cirkvi vučil i Evangelijum nazveščal, da su se skup izišli aldovnički poglavari i pisci skupa starešinami, Mat 21,23; Mark 11,27,
  2. i rekli su njemu govoreči: „Poveđ nam, vu kakvoj oblasti ti činiš ova ali gdo ti je dal tu oblast?“
  3. Ježuš pako odgovori i reče njim: „I ja vas takaj hoču pitati za jednu reč. Odgovorete meni:
  4. krst Ivanov, je li je bil iz Neba ali od ljudih?“
  5. A oni su sami vu sebi mislili i govorili: „Ako rečemo: ʻIz Nebaʼ, tak on reče: ʻZakaj anda neste njemu veruvali?ʼ
  6. Ako pako rečemo: ʻOd ljudihʼ, tak nas ves puk bude kamenuval ar je opsvedočen da je Ivan prorok bil.“
  7. I odgovoriju da ne znaju otkud bi bil.
  8. Onda reče njim Ježuš: „Tak vam niti ja ne povem vu kakvoj oblasti ja ova činim.“
  9. On pako počme ljudstvu ovu priliku govoriti: „Nekoj človek je zasadil vinograd i njega je zamitil goričarom i bil je dugo časa zvan domovine. Iz 5,1; Jer 2,21; Mat 21,33; Mark 12,1.
  10. I ob vremenu bratve pošlje slugu k goričarom da bi mu od sada vinograda dali. Ovi su pako njega zbili i praznoga otpravili.
  11. A on ipak pošlje drugoga slugu, ali oni su i ovoga zbili, opšanili njega ter ga praznoga otpravili.
  12. A on pošlje i tretjega, ali oni su takaj ovoga ranili i van ishitili.
  13. Onda reče Gospodar vinograda: ʻKaj bi činil? Ja ču poslati mojega ljubljenoga sina, morebiti kada ovoga opaziju, budu se strsnuli.ʼ
  14. Kad bi ga bili goričari zagledali, jesu si vu sebi mislili i rekli: ʻOv je odvetek, vmoremo njega i odvečtvo postane naše.ʼ
  15. I ishitili su njega van iz vinograda i vmorili njega. Kaj njim anda gospodar vinograda bude včinil?
  16. Dojde i pogubi one goričare i da vinograd drugem.“ Kaj kad bi bili čuli, rekli su njemu: „Zevsema ne!“
  17. On pako pogledi nje i reče: „Kaj je anda to kaj je pisano: ʻKamen kojega su zidari zavrgli je postal za glavič vugla?ʼ Šolt 117,22; Iz 28,16; Mat 21,42; Č Ap 4,11; Rim 9,33; 1Pet 2,7.
  18. Vsaki koj opade na ov kamen razbije se, a na koga on opade zdrobi ga.“
  19. I iskali su aldovnički poglavari i pismoznanci na njega ruke položiti vu onoj vuri i bojali su se ljudstva ar su spoznali da je on ovu prliliku proti njim govoril.
  20. I oni su ga opažuvali i poslali zasednike koji se jesu imali za pravične kazati da bi ga vu govorenju vloviti ter poglavarstvu i oblasti orsačkoga ladavca predati mogli. Mat 22,15; Mark 12,13.
  21. I pitali su njega govoreči: „Mešter, mi znamo da prav govoriš i vučiš i na nikakvo preštimanje osobe ne paziš, nego Božji put vu istini vučiš.
  22. Je li je nam slobodno daču dati cesaru ali ne?“
  23. On pako je spoznal njihovu prevaru i reče njim: „Kaj me skušavate?
  24. Pokažete mi denjar: čiji ima kip i natpisek?“ Oni odgovoriju i rečeju njemu: „Cesarov.“
  25. I on reče njim: „Dajte anda koja su cesarova cesaru i koja su Božja Bogu!“ Rim 13,7.
  26. I oni nesu mogli ovu reč kuditi pred ljudstvom i čudili su se nad njegvem odgovorom i mučali.
  27. Pristupili su pako nekoji zmed saducejušev, koji tajiju da je gorestajanje, i pitali su njega, Mat 22,29; Mark 12,18,
  28. govoreči: „Mešter, Mojžeš je nam prepisal, ako čiji brat vumre koj ima ženu i on nikakvu decu ne ostavi, da vzeme njegov brat ženu i obudi odvetka svojemu bratu.
  29. Bilo je pako sedem bratov i prvi vzeme ženu i vumre prez dece.
  30. I sledeči vzeme nju, ali i on takaj vumre prez deteta.
  31. I tretji vzeme nju i vsi sedem spodobnem načinom i nesu nikakov odvetek ostavili i vumrli jesu.
  32. Zadnjič za vsemi vumre takaj žena.
  33. Ob gorestajanju anda kojega zmed njih bude žena pokehdob su nju sedem za ženu imali?“
  34. I reče njim Ježuš: „Deca ovoga sveta se ženiju i vdavaju za muža,
  35. oni pako koji su vredni znajđeni onoga veka i gorestajanja od mrtveh delniki postati, niti se vdavaju niti ne jemlju žene
  36. ar več nemreju vumreti i spodobni su angelom ter su Božja deca pokehdob su deca gorestajanja.
  37. Da se pako mrtvi gore staju je takaj Mojžeš pri pripovedanju od grma pokazal kak on Gospona imenuje Abrahamovem Bogom, Izakovem Bogom i Jakopovem Bogom.“ 2Moj 3,6.
  38. „Bog pako ni Bog mrtveh, nego živeh ar vsi njemu živeju.“
  39. Onda odgovoriju nekoji zmed pismoznancov i rečeju njemu: „Mešter, dobro si govoril!“
  40. I več nesu se ufali njega za kaj pitati.
  41. On pako reče njim: „Kak veliju da Krištuš je sin Davidov?
  42. Pokehdob vendar sam David vu Knjigi šoltarov veli: ʻGospon je rekel mojemu Gosponu: ‘Sedi se na moju desnicu, Šolt 109,1; Mat 22,24; Mark 12,36,
  43. doklam položim tvoje neprijatele za podnožje tvojeh nog.’ʼ
  44. David anda imenuje njega Gosponom, kak je anda on njegov sin?“
  45. Dok bi pako vse ljudstvo bilo poslušalo, reče on svojem vučenikom:
  46. „Čuvajte se od pismoznancov koji radi hodiju v dugeh svitah i ljubiju pozdravljanja na trgih i vu spraviščah prva sedališča, a pri goščenjih prva mesta. Mat 23,6; Mark 12,38; gore 11,43.
  47. Oni poždiraju hiže vdovic pod izlikum dugoga molenja. Zvrhu njih nadojde vekše opsuđenje.“ Mark 12,40.