Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

Čini apoštolski

Del VII.

Štefan, dobivši sloboščinu, odgovoriti vnoga povedal je od zaveza Božjega z Abrahamom i z posledniki njegovemi, od Mojžeša i ishađanja sinov izraelskeh iz Egiptuša, od šatora svedočanstva i od Cirkve po Šalomonu zezidane, Židove karajuči da se oni i oci njihovi Duhu Svetomu naveke suprotstavljaju; kada bi pako rekel da on Ježuša na desnici Boga vidi, kamenuje se poklamkak bi bili svedoki oprave k nogam Šavla položili i moli za kamenujuče.

  1. Rekel je pako poglavar aldovnički: „Je li se ova tak imaju?“
  2. Koj reče: „Ljudi, bratja i oci, posluhnete! Bog dike skazal se je ocu našemu Abrahamu kada bi bil vu Mezopotamiji, predi nego bi vumrl vu Karani,
  3. i rekel je njemu: ʻIzidi iz zemlje tvoje i od rodbinstva tvojega ter hodi vu zemlju koju ti pokažem.ʼ
  4. Onda izišel je iz zemlje kaldejanske i stanuval je vu Karani. I odonud, poklamkak bi bil vumrl otec njegov, prenesel ga je vu zemlju ovu vu kojoj vi sada stanujete.
  5. I ni mu dal odvečine vu njoj niti za koračaj noge, nego obečal je da ju njemu dal bude na ladanje i semenu njegovem za njim kada jošče sina ni imel.
  6. Govoril je pako njemu Bog da bude seme njegovo prihodnik vu zemlji tuđi i da je v sužanstvo pothitili budeju i zlo baratali z njimi četiristo let.
  7. ʻI narod kojemu služili budeju sudil budem jaʼ, rekel je Gospon, ʻa zatem izideju ter služili budu meni na mestu ovem.ʼ
  8. I dal mu je Zakon obrezavanja i ovak rodil je Izaka i obrezal ga je osmi dan, a Izak Jakopa, a Jakop dvanajst patrijarkov.
  9. A patrijarke nenavideči Jožefa prodali jesu vu Egiptuš i bil je Bog z njim
  10. i oslobodil je njega iz vseh nevolj njegoveh i dal mu je milošču i mudrost vu nazočnosti faraona, kralja egiptonskoga, i postavil je njega poglavara zvrhu Egiptuša i zvrhu cele hiže svoje.
  11. Došel je pako veliki glad zvrhu celoga Egiptuša i kananejanske zemlje i nevolja velika i nesu našli hranu oci naši.
  12. Kada pako bi bil čul Jakop da je žitka vu Egiptušu, poslal je oce naše prvič,
  13. a ob drugem prepoznan je Jožef od bratov svojeh i očituvan je faraonu kralju narod njegov.
  14. Poslavši pako Jožef pozval je oca svojega Jakopa i vsu rodbinu svoju, pedeset i pet duš,
  15. i došel je dole Jakop vu Egiptuš i vumrl je on i oci naši.
  16. I prenešeni jesu vu Sikem i položeni jesu vu pokopališča koje kupil je Abraham z cenum srebra od sinov Hemoroveh, sina Sikemovoga.
  17. Kad bi se pako približavalo vreme obečanja ko[je] prisegel je bil Bog Abrahamu, raslo je ljudstvo i povnožalo se vu Egiptušu
  18. doklam nastupil [je] drugi kralj vu Egiptušu, koj ni poznal Jožefa.
  19. Ov prekanivši narod naš, trapil je oce naše da bi ispostavljali decu svoju da ne bi živeli.
  20. Ovo isto vreme narodil se je Mojžeš i bil je povoljen Bogu, koj kojen je tri mesece vu hiži oca svojega.
  21. Poklamkak bi bil on ispostavljen, vzela ga je kči faraonova i otkojila si je njega za sina.
  22. I podvučen je Mojžeš vu vsoj mudrosti egiptonski i bil je mogučen vu rečih i vu delih svojeh.
  23. Kad bi pako ispunilo se njemu četrdeset let vremena, došlo mu je v srcu da bi pohodil brate svoje, sine izraelske.
  24. I kada bi bil videl nekojega krivicu trpečega, branil je njega ter se je fantil zbog onoga koj krivicu je trpel vubivši Egiptonca.
  25. Štimal je pako da razmeju brati njegovi da njim Bog oslobođenje dâ po ruki njegovi, oni pako nesu razmeli.
  26. Buduči pako dan skazal se je kad bi se med sobum svadili, spravljal je nje na mir govoreči: ʻLjudi, bratja jeste, zakaj jeden drugomu škodite?ʼ
  27. Koj pako krivicu činil je bližnjemu, odegnal je njega govoreči: ʻGdo te je postavil poglavara i suca zvrhu nas?
  28. Je li skončati me ti hočeš kak si skončal včera Egiptonca?ʼ
  29. Pobegnul je anda Mojžeš na reč ovu i postal je prihodnik vu madijanskoj zemlji gde rodil je sine dva.
  30. I po spunjeneh letih četrdeset skazal se je njemu vu puščini Gore sinajske angel vu šipka ognjenem plamnu.
  31. Mojžeš pako videči čudil se je nad viđenjem, kad bi pako on bliže pristupil da bi pogledal, včinjen je glas Gosponov k njemu govoreči:
  32. ʻJa sem Bog otec tvojeh, Bog Abrahama, Bog Izaka i Bog Jakopa.ʼ Prestrašen pako Mojžeš ni smel pogledati.
  33. Rekel je pako njemu Gospon: ʻOdveži obutelj nog tvojeh ar mesto na kojem stojiš zemlja sveta je.
  34. Videči videl sem traplenje puka mojega koj je vu Egiptušu i zdihavanje njihovo čul jesem i stupil sem dole da je oslobodim. I sada došel sem i pošljem tebe vu Egiptuš.ʼ
  35. Ovoga Mojžeša kojega tajili jesu govoreči: ʻGdo te je postavil poglavara i suca?ʼ, ovoga je Bog poglavara i otkupitela poslal z rukum.
  36. Ov ispeljal je nje čineči čuda i znamenja vu zemlji egiptonski i vu Črlenem morju i vu puščini četrdeset let.
  37. Ov je Mojžeš koj rekel je sinom izraelskem: ʻProroka obudi vam Bog zmed bratov vašeh kak mene: njega posluhnete.ʼ
  38. Ov je koj bil je vu spravišču vu puščini, z angelom koj govoril je njemu na gori Sinaj i z oci našemi, koj prijel je reči živlenja da bi je nam dal.
  39. Kojem nesu hoteli pokorni biti oci naši, nego su ga zavrgli i obrnuli se z srcem svojem vu Egiptuš
  40. govoreči Aronu: ʻNačini nam boge koji budu pred nami hodili ar Mojžešu ovomu, koj nas ispeljal je iz zemlje egiptonske, ne znamo kaj se je njemu dogodilo.ʼ
  41. I načinili su tele vu dnevih oneh i donesli su aldova bolvanu i raduvali se vu delih ruk svojeh.
  42. Obrnul se je pako Bog i predal je nje da bi služili vojski nebeski kak je pisano vu knjigi prorokov: ʻJe li mi jeste krvoločne i druge aldove doprinašali četrdeset let vu puščini, hiža izraelska?
  43. I prijeli jeste šator Molokov i zvezdu boga vašega Remfama, spodobe koje jeste napravili da bi se njim klanjali. I preselim vas prek Babilona.ʼ
  44. Šator svedočanstva bil je pri ocih našeh vu puščini, kak odredil je njim Bog gov[or]eči Mojžešu da bi ga napravil poleg spodobe koju bil je videl.
  45. Kojega su takaj vpeljali prijemši oci naši z Ježušem vu ladanje narodov koje je izegnal Bog od lica ocev našeh tja do dnevov Davidoveh,
  46. koj našel je pred Bogom milošču i prosil da bi našel šator Bogu Jakopovomu.
  47. Šalamon pako zezidal mu je hižu,
  48. ali Višnji ne stanuje vu hižah z rukami napravljenemi, kak prorok veli:
  49. ʻ’Nebo je meni stolica, Zemlja pako klupčica nog mojeh. Kakovu hižu budete zezidali meni’, veli Gospon: ‘ali koje mesto je počinka mojega?
  50. Ne li vsa ova načinila je ruka moja?’ʼ
  51. Tvrdoga šinjaka i neobrezanoga srca i vuh, vi se vsevdilj Duhu Svetomu suprotstavljate, kak oci vaši, tak i vi.
  52. Kojega zmed prorokov nesu preganjali oci vaši? I vmorili su one koji su prenazveščali od došestka Pravičnoga kojega vi sada izdajniki i ljudomorci jeste.
  53. Koji prijeli jeste Zakon po određenju angelov i neste ga obdržavali.“
  54. Čujuči pako ova, razjadili su se vu srcah svojeh i škripali z zubmi nad njim.
  55. Kad bi pako Štefan bil pun Duha Svetoga, vuprvši oči svoje vu nebo, videl je diku Božju i Ježuša stoječega na desnice Boga. I reče: ʻNut, vidim nebesa otprta i Sina Človečjega stoječega na desnice Boga.ʼ
  56. Skriknuvši pako z velikem glasom, zatisnuli su vuha svoja i navalili složno na njega.
  57. I ishitivši njega zvan varaša kamenuvali jesu, a svedoki položili jesu oprave svoje poleg nog mladenca koj zval se je Šavel.
  58. I kamenuvali su Štefana nazivajučega i govorečega: „Gospone Ježuš, primi dušu moju!“
  59. Poklekši pako kričal je z glasom velikem govoreči: „Gospone, ne primi njim ovo za greh.“ I kad bi to zrekel, zaspal je vu Gosponu. Šavel pako privoljil je k smrti njegovi.