Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

Čini apoštolski

Del XVII.

Kada bi bil včinjen vu Tesaloniki veliki napredek po Pavlovom prodekuvanju, obudi se proti njemu od Židovov punta, ravno tak i vu Bereji; Pavel se v Ateni z Židovi i mudroznanci pregovarja i Dionizijuša, pravičnoga suda tolnačnika, k Krištušu obrača jošče z nekojemi drugemi.

  1. Kada bi pako obišli bili Amfipoliša i Apoloniju, došli jesu vu Tesaloniku gde bila sinagoga židovska.
  2. Poleg navade pako zašel je Pavel k njim i čez tri sobote govoril je njim od Pismih
  3. otpirajuči i naprvo stavljajuči da Krištušu potrebno je bilo trpeti i gore stati se od mrtveh i da „ov je Ježuš Krištuš kojega ja nazveščam vam“.
  4. I nekoji zmed njih veruvali jesu i pridružili se jesu k Pavlu i Silašu i od klanjajučeh se i poganinov velika vnožina i žen plemeniteh nemalo.
  5. Nenavideči pako Židovi i vzemši zmed prostoga puka nekoje hmanje ljudi i skup zebravši se, spuntali su varaša i postavivši se pred hižu Jazonovu, iskali su nje ispeljati med ljudstvo.
  6. I kad ne bi bili našli nje, vlekli su Jazona i nekoje brate k poglavarom varaša kričeči da „ovi koji ves svet puntaju i sada su sim došli,
  7. koje prijel je Jazon i ovi vsi proti odlučenjam cesarskem baračeju govoreči da je drugi kralj, Ježuš“.
  8. Spuntali su pako ljudstvo i poglavare varaške čujuče ova.
  9. I vzemši zadovoljščinu iz Jazona i od ostaleh, otpustili su nje.
  10. Bratja pako sproti po noči otpravili su Pavla i Silaša vu Bereju. Koji, kad bi bili došli, vu sinagogu židovsku vleznuli jesu.
  11. Ovi pako bili su plemeniteši od Tesalonijancev, ko[ji] prijeli jesu reč z vsum pohlepnostjum, vsaki dan razmišljavajuči Pisma je li se ova tak imaju.
  12. I vnogi zadnjič veruvali jesu zmed njih i žen poganinskeh pošteneh i mužev nemalo.
  13. Kada pako bi bili zezvedali vu Tesaloniki Židovi da takaj vu Bereji nazveščena je od Pavla reč Božja, došli su i tam burkajuči i puntajuči vnožinu.
  14. I sproti su onda Pavla otpravili brati da bi išel do morja, Silaš pako i Timotejuš jesu ostali tam.
  15. Koji pako sprevađali jesu Pavla, dopeljali su ga tja do Atene i dobivši zapoved od njega na Silaša i Timotejuša da bi kaj najbržeše došli k njemu, odišli jesu.
  16. Pavel pako kad bi nje vu Ateni čakal, razljutil se je vu njem duh njegov videči bolvanstvu povdanoga varaša.
  17. Pregovarjal se je anda vu sinagogi z Židovi i klanjajučemi se i na trgu i vsaki dan z onemi koji su nazoči bili jesu.
  18. Nekoji pako epikurijanski i stojikanski mudroznanci pregovarjali su se z njim i nekoji rekli jesu: „Kaj hoče ov žlabravec reči?“, drugi pako: „Noveh vragov vidi se nazvestitel biti.“, pokehdob im je Ježuša i gorevstajanje nazveščal.
  19. I pograbivši njega peljali su v sudbeni dvor govoreči: „Je li moremo znati kakov je to novi koj se od tebe poveda navuk?
  20. Ar nova nekoja prinašaš k vuham našem, hočemo anda znati kaj ova hočeju biti.“
  21. (Atenijanci, pako vsi i prihodniki stanovniki v ničem drugem vremena tak trošiju kak kaj novoga povedati ali poslušati).
  22. Stoječi pako Pavel na sredini sudbenoga dvora, reče: „Ljudi atenijanski, zvrhu vsega kakti krivoverneše vas vidim.
  23. Ar prehađajuči i videči bolvane vaše našel sem takaj oltar na kojem pisano je bilo: ʻNEZNANOMU BOGUʼ, čemu se anda neznajuči klanjate, to ja nazveščam vam.
  24. Bog koj stvoril je sveta i vsa koja vu njem jesu, ov, pokehdob Neba i Zemlje je Gospon, ne stanuje vu cirkvah z rukami napravljeneh
  25. niti se od ruk človečanskeh ne časti kak da bi on kaj potrebuval, pokehdob on dava vsem žitek i dihanje i vsa.
  26. I načinil je iz jednoga ves narod človečanski da prebiva na svem licu Zemlje dokončavši odlučena vremena i međe prebivanju njihovomu
  27. da iščeju Boga ako bi ga morebiti doteknuli ali našli akoprem neje daleko od vsakoga zmed nas.
  28. Ar vu njem živemo i gibljemo se i jesmo kak takaj nekoji zmed vašeh vitiznancev rekli jesu: ʻAr i pleme njegovo jesmo.ʼ
  29. Pokehdob anda pleme Božje jesmo, ne moremo štimati da božansko zlatu ali srebru ali kamenu z meštrijum zdubljenomu ali misli človečanskoj je spodobno.
  30. I vremena zadnjič ove neznanosti pregledajuči, Bog vezda nazvešča ljudem da vsi povsud pokoru naj delaju
  31. zato kajti odlučil je dan vu kojem sudil bude sveta vu pravednosti po človeku vu kojem je odlučil, veru dajuči vsem izbudivši njega od mrtveh.“
  32. Kad bi pako čuli bili od gorestajanja mrtveh, nekoji su se zadnjič zesmehavali, nekoji pako rekli jesu: „Budemo te od toga opet poslušali.“
  33. I ovak je izišel Pavel izmed njih.
  34. Nekoji pako ljudi, pridruživši se k njemu, veruvali jesu, med kojemi je bil Dijonizijuš, pravičnoga suda tolnačnik, i žena z imenom Damaris i drugi z njimi.