Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

Sveti Ježuša Krištuša Evangelijum popisan po svetem Lukaču

Del VIII.

Pobožne žene sprevađaju Ježuša i skrbe se za njegovo zdržavanje. Prilika od semena i sejača. Rođaki Ježuševi. Vtišuje viher, oslobađa nekojega z vragom opseđenoga, zvrači nekoju krvotočnu ženu i obuđuje od mrtveh Jajirovu kčer.

 

  1. I včinjeno je zatem da je on po varaših i vesih putuval, prodekuval i Kraljestvo Božje nazveščal i oni dvanajst jesu bili z njim
  2. i nekoje žene koje su bile zvračene od hudeh duhov i betegov: Marija koja se zove Magdalena, iz koje je sedem vragov izišlo,
  3. i Joana Kuzova, žena Herodešovoga dvorskoga, i Suzana i vnoge druge koje su njemu z svojem imetkom služile.
  4. Kad bi se pako velika vnožina ljudstva skup spravila ter iz varašev k njemu hitreli, reče vu priliki:
  5. „Izišel je sejač sejat svoje seme i vu sejanju je nekoje opalo poleg puta i je potlačeno i ptice nebeske jesu nje pozobale.
  6. I drugo je opalo na pečinu i kad bi bilo niknulo, je posehnulo ar ni imalo vlage.
  7. I drugo je opalo med trnje i trnje koje je z njim skupa zraslo je nje zadušilo.
  8. I drugo je opalo vu dobru zemlju i izišlo je ter je doprineslo stovrsnoga sada.“ Ova kad bi govoril, je kričal: „Koj ima vuha na poslušanje, naj posluša!“
  9. Pitali su ga pako njegovi vučeniki: „Kaj znamenuje ta prilika?“
  10. On pako reče njim: „Vam je dano znati skrovnosti Kraljestva nebeskoga, ostalem pako vu prilikah da oni akoprem glediju, vendar ne vidiju i akoprem čuju, vendar ne razmeju.
  11. Ova pako prilika to znamenuje: seme je reč Božja.
  12. Koji su pako poleg puta, jesu oni koji ju poslušaju, zatem nadojde vrag i vzeme reč iz njihovoga srca da ne bi veruvali ter se zveličili.
  13. A koji na pečini, jesu oni koji kad reč čuju, nju z veseljem prijemlju, ali ovi korenja nemaju, oni do časa veruju i vu vremenu skušavanja odstupljuju.
  14. Koje je pako v trnje opalo, jesu oni koji su reč posluhnuli, ali od skrbih i bogatstva i nasladnostih živlenja vu koje se povdavaju zadušuju se ter ne donašaju sada.
  15. Koje je pako vu dobru zemlju opalo, jesu oni koji reč poslušaju ter nju obdržiju z dobrovoljnem i najboljšem srcem i sad donašaju vu trpljivnosti.
  16. Nigdo pako vužganu svetnicu ne pokriva z posudum niti ju ne meče pod postelju, nego ju postavlja na svečnjak da oni koji dohađaju vu hižu, vidiju svetlost.
  17. Ar nikaj ni tak otajnoga kaj se ne bi očituvalo niti nikaj ni tak skritoga kaj se ne bi spoznalo i na očivesnost došlo.
  18. Pazete anda kak poslušate ar koj ima, njemu se da, a koj goder nema i kaj štima da ima, vzeme se od njega.“
  19. Došli su pako k njemu mati i njegvi brati i nesu mogli do njega dojti pred vnožinum ljudstva.
  20. I bilo je njemu oglašeno: „Tvoja mati i tvoji brati stoje vani i hočeju te videti.“
  21. On pako odgovori i reče njim: „Moja mati i moji brati jesu oni koji reč Božju poslušaju i nju zvršavaju.“
  22. Včinjeno je pako vu nekojem dnevu da je on stupil vu ladjicu i njegvi vučeniki i reče njim: „Prepeljajmo se na onu stran jezerišča!“ I stupili su nuter.
  23. Kad bi se pako bil peljal, je zaspal i nadošel je na jezerišče kruto silni viher i zalevali su se i pogibali.
  24. I pristupili su i zbudili njega govoreči: „Navučitel, pogibljemo!“ I on se stane, zagrozi se vetru i stočnoj vodi i henjali su i postala je tišina.
  25. Njim pako reče: „Gde je vaša vera?“ Oni se pako jesu bojali i čudili med sobum govoreči: „Gdo, štimaš, je ov da on takaj vetrom i morju zapoveda i jesu mu pokorna?“
  26. I prepeljali su se v državu Gerazencov koja je naproti Galileje.
  27. I kad bi na zemlju bil izišel, dojde njemu naproti nekoj človek koj je vre dugo vremena vu sebi imal vraga i oprave ni oblačil niti ni vu hiži ostajal, nego vu pokopališčah.
  28. Ov, kak je zapazil Ježuša, opadne pred njega i iskrikne z velikem glasom i reče: „Kaj je meni z tobum, Ježuš, sin višnjega Boga? Prosim te, ne muči me.“
  29. Ar je nečistomu duhu zapovedal da bi izišel iz človeka ar je vnogo vremena tomu bilo kak ga je popal i bil je vezan z lanci i vu železneh putah čuvan, ali on je rastrgal vezila i bil je od vraga gonjen vu puščine.
  30. Pital ga je pako Ježuš govoreči: „Kak ti je ime?“ A on reče: „Legio“, kajti je bilo vnogo vragov vu njega vleznulo.
  31. I prosili su ga da im ne bi zapovedal vu prepast iti.
  32. Bila je pako onde velika čreda svinj koje se jesu pasle na bregu i prosili su ga da bi im dopustil vu nje vlesti. I dopustil je njim.
  33. Izišli su anda vragi iz človeka i vleznuli su vu svinje i z silum se je čreda čez strmec prekopitila vu jezerišče i podušila se je.
  34. Kad su videli pastiri kaj je bilo včinjeno, pobegnuli su i razglašuvali su to po varašah i po selih.
  35. Izišli pako gledat kaj se je dogodilo i došli su k Ježušu i našli su človeka iz kojega su bili vragi izišli da je oblečen i zdrave pameti sedel pri nogah Ježuševeh i bojali su se.
  36. Oni pako koji su videli, pripovedali su njim kak je bil zvračen od legijona.
  37. I prosila ga je vsa vnožina ljudstva države Gerazencov da bi od njih odišel ar je nje bil velik strah obišel. On pako je stupil vu ladju ter se je povrnul.
  38. I prosil ga je on človek iz kojega su vragi izišli da bi on pri njem ostal. Ježuš ga pako je od sebe otpustil govoreči:
  39. „Povrni se vu tvoju hižu i pripovedaj kulika ti je včinil Bog.“ I odišel je i je nazveščal po celem varašu kulika je njemu včinil Ježuš.
  40. Včinjeno je pako kad bi se bil povrnul Ježuš, prijela ga je vnožina. Ar su vsi na njega čakali.
  41. I, nut, dojde nekoj človek kojemu je bilo ime Jajiruš i on je bil poglavar sinagoge i opadne pred Ježuševe noge i prosi njega da bi vu njegvu hižu išel
  42. ar je imal jedinu kčer okolo dvanajst let staru i ova je vmirala. I dogodilo se je kad bi išel da ga je ljudstvo stiskalo.
  43. I nekoja žena koja je vre dvanajst let krvni otok trpela i ves svoj imetek vračitelom zdavala, niti se od nijednoga ni mogla zvračiti,
  44. pristupi odzada i dotekne se kraja njegve oprave i sproti se je vstavil njejin krvni otok.
  45. I reče Ježuš: „Gdo me se je doteknul?“ Pokehdob su pako vsi tajili, reče Peter i oni koji su z njim bili: „Navučitel, vnožine te stiščeju i rivaju, pak veliš: ʻGdo me se je doteknul?ʼ“
  46. A Ježuš reče: „Negdo me se je doteknul ar sem spoznal da je od mene krepost izišla.“
  47. Pokehdob bi pako žena bila videla da se nemre skriti, trepetajuč dojde i opade pred njegve noge i očituje zrok zbog kojega se je njega doteknula i kak je sproti zdrava postala.
  48. A on reče njoj: „Kči, tvoja vera je tebe zdravu včinila! Hodi vu miru!“
  49. Doklam bi on jošče govoril, dojde nekoj k poglavaru sinagoge i reče: „Kči tvoja je vumrla, naj ga truditi!“
  50. Ježuš pako, koj je bil čul te reče, odgovori ocu dekljičke: „Ne boj se, samo veruj i ona bude oživela.“
  51. I kad bi vu hižu bil došel, nikoga ni puščal z sobum nuter iti nego Petra i Jakopa i Januša i oca i mater dekljičke.
  52. Vsi pako jesu se plakali i nju narekuvali. On pako reče: „Ne plačite se, dekljička ni vumrla, nego spi.“
  53. I osmehavali su njega ar su znali da je bila vumrla.
  54. On ju pako prime za ruku i skrikne govoreči: „Dekljička, stani se!“
  55. I njejin duh se je povrnul i sproti se je stala. I zapovedal je njoj jesti dati.
  56. I osupnuli su se njejini roditeli, on pako je njim zapovedal da ne bi nikomu povedali kaj se je dogodilo.