Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

Del VII.

Farizejuši kudiju Ježuševe vučenike da jeju z nevmivenemi rukami. Skazlivost i ispačni navuki farizejušev. Kaj človeka oskrunuje. Kananejanska žena. Zvračenje nekojega gluhoga i nemoga človeka.

  1. I skup su se spravili k njemu farizejuši i nekoji zmed pismoznancev koji su došli z Jeruzalema.
  2. I kad bi bili videli da nekoji zmed njegveh vučenikov jeju kruh z nečistemi, to je z nevmivenemi rukami, kudili su nje.
  3. Ar farizejuši i vsi Židovi, ako ruk pogusto ne vmivaju, ne jeju pokehdob oni običaje starešeh drže.
  4. I kad se iz trga povračaju, ako se ne vmiju, ne jeju. I vnoga druga jesu koja su njim na obdržavanje predana, kakti ispiranje peharov, vrčov, medenic i postelj.
  5. Pitali su ga anda farizejuši i pismoznanci: „Zakaj se tvoji vučeniki ne ravnaju poleg običajev starešeh, nego jeju kruh z nevmivenemi rukami?“
  6. On pako odgovori i reče njim: „Prav je Izaijaš od vas skazlivcev prorokuval kak stoji pisano: ‘Ovo ljudstvo mene poštuje samo z vustmi, njihovo pako srce je daleko od mene.
  7. Ali oni mene zahman poštuju pokehdob vuče takve navuke koji su človečanske zapovedi.’
  8. Ar vi zapuščate zapovedi Božje i držite običaje človečanske, pranje peharov i vrčov i druga ovem spodobna činite vnoga.“
  9. I rekel je njim: „Vi lepo zamečete zapoved Božju da obdržite vaše običaje.
  10. Ar je rekel Mojžeš: ‘Poštuj tvojega oca i tvoju mater.’ I: ‘Koj prekune oca ali mater, naj se z smrtjum skonča.’
  11. Vi pako velite: ‘Ako reče človek ocu ali materi: ,Korban (to je dar) koj je od mene, bude tebi hasnil.‘’
  12. I več nikaj ne pustite njemu včiniti svojemu ocu ali materi.
  13. Zatirate reč Božju po vašeh običajih koje ste vpeljali i prispodobna takva vnoga činite.“
  14. I prizvavši ipak vse ljudstvo, reče njim: „Poslušajte me vsi i razmite!
  15. Nikaj kaj od zvana v človeka nuter ide, ne more njega oskruniti, nego koja iz človeka van ishađaju, ona oskrunuju človeka.
  16. Ako gdo ima vuha na poslušanje, naj posluša!“
  17. I kad bi on bil nuter vu hižu zašel izmed ljudstva, pitali su ga njegvi vučeniki od te prilike.
  18. I reče njim: „Anda ste takaj vi nespametni? Je li ne razmete da vse kaj od zvana v človeka nuter ide, ne more ga oskruniti
  19. ar nejde vu njegvo srce, nego ide vu trbuh i ishađa van vu kumernjak, po čem se vse jestvine čistiju.“
  20. Rekel je pako da kaj iz človeka van ishađa, ono oskrunuje človeka.
  21. Ar od znutra, iz človečanskoga srca, ishađaju zla mišlenja, lotruvanja, kurvarije, ljudomorstva,
  22. krađe, skupost, hudobnosti, vkanljivosti, nesramežljivost, hudobno oko, blaznosti, gizdost, nespametnost.
  23. Vsa ova zla od znutra van ishađaju i oskrunuju človeka.
  24. I podigši se odonud, odišel je na krajnje Tiruša i Sidona. I kad bi vu hižu bil zašel, hotel je da nigdo ne bi zeznal, ali ni mogel otajen ostati.
  25. Ar nekoja žena, koje kči je imala nečistoga duha, sproti kak je začula od njega, je nuter išla i opala pred njegve noge.
  26. Bila je pako ta žena poganinka, sirofenicijanskoga naroda. I ona je njega prosila da bi izegnal vraga iz njejine kčere.
  27. A on reče njoj: „Pusti naj se prvlje zasitiju deca. Ar ni prav da se vzeme kruh deci pak pred pse vrže.“
  28. Ona je pako odgovorila i rekla njemu: „Zaisto, Gospone, ar i ščenci jeju pod stolom od drobtinj dece.“
  29. „Zbog ovoga govorenja hodi; vrag je izišel iz tvoje kčere.“
  30. I kad bi bila odišla vu svoju hižu, našla je da je vrag izišel, a kči je ležala na postelji.
  31. I on je ipak izišel iz krajov Tiruša i došel je čez Sidom k Galilejanskomu morju vu sredinu kotara deset varašev.
  32. I dopeljaju k njemu gluhoga i nemoga i prosili su njega da bi na njega ruku položil.
  33. I on vzeme njega zmed ljudstva nastran i položi svoje prstevu njegva vuha i spljune i dotekne se njegvoga jezika.
  34. I pogleda gore vu nebo i zdehne i reče njemu: „Efeta!“ To je: „Otpri se!“
  35. I sproti se jesu otprla njegva vuha i zavez njegvoga jezika je se razvezal i on je prav govoril.
  36. I on je njim prepovedal da ne bi komu povedali. Ali z čem više je njim on prepovedal, z tem bolje jesu oni razglašuvali.
  37. I z tem se več jesu čudili govoreči: „Vsa je dobro včinil! Gluhe je včinil čuti i neme govoriti!“