Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

Del IX.

Krištuš preobrazi, govori od Elijaševoga došestja, oslobađa nekojega opseđenoga, ponavlja proročanstvo od svojeh muk i pokaruje vučenike zbog oholnosti. Od nekojega koj izganja vrage, a ne nasleduje Krištuša. Od spačke.

 

  1. I po šesteh dnevih vzeme Ježuš z sobum Petra, Jakopa i Januša i pelja nje same osebe na visoku goru i preobrazi se pred njimi.
  2. I njegve se svite jesu leskale i postale su kruto bele kakti sneg, tak kak nikakov praljec na Zemlji nemre obeliti.
  3. I iskazal se je njim Elijaš z Mojžešom i oni su govorili z Ježušem.
  4. I odgovorivši Peter reče Ježušu: „Mešter, dobro je nam ovde biti. Napravemo anda tri šatore, tebi jednoga i Mojžešu jednoga i Elijašu jednoga.“
  5. Ar on ni znal kaj bi govoril ar se kruto jako jesu bili prestrašili.
  6. I načinil se je oblak koj je nje opsenčil i došel je glas iz oblaka govoreči: „Ovo je moj preljubljeni sin, njega poslušajte!“
  7. I sproti su okolo pogledali i več nikoga nesu videli kak samoga Ježuša z sobum.
  8. Kad su pako iz brega dole išli, je njim zapovedal da ne bi nikomu povedali kaj su videli, nego kada Sin Človečji od mrtveh gore stane.
  9. I oni su tu reč pri sebi obdržali i med sobum se spitavali kaj bi to bilo „kada od mrtveh gore stane“.
  10. I pitali su ga govoreči: „Kaj anda vele farizejuši i pisci da mora jošče prvlje Elijaš dojti?“
  11. On pako odgovorivši reče njim: „Kada bude Elijaš prvlje došel, on bude vsa nazad poravnal, ravno kak i od Sina Človečjega stoji pisano da bude moral vnoga trpeti i zavržen biti.
  12. Ali ja velim vam da je vre Elijaš došel (i včinili su njemu kak su hoteli), kak stoji pisano od njega.“
  13. I kad bi bil došel k svojem vučenikom, videl je vnožinu ljudstva okolo njih i pismoznance koji se z njimi jesu pregovarjali.
  14. Vse pako ljudstvo, kak prvič bi bilo zagledalo Ježuša, je se osupnulo i zbojalo i dodrčalo je ter njega pozdravilo.
  15. I on je nje pital: „Kaj se med sobum pregovarjate?“
  16. I odgovorivši nekoj zmed ljudstva reče: „Mešter, ja sem k tebi dopeljal mojega sina koj ima nemoga duha.
  17. On, gde ga goder pograbi, lupi z njim dole. Takaj peni se, škriplje z zubmi i sehne. I rekel sem tvojem vučenikom da bi ga van izegnali, pak ga nesu mogli.“
  18. On pako odgovorivši njim reče: „O, ti neverni narod! Kak dugo jošče budem pri vas? Kak dugo budem vas trpel? Donesite ga sim k meni!“
  19. I donesli su njega i kak ga bi bil videl, sproti ga je počel duh stepati i opal je na tla i valjal se je ter penil.
  20. I on je pital njegvoga oca: „Kak dugo je da se je to njemu pripetilo?“ On pako reče: „Od dečinstva.
  21. I vre više puti je njega vu ogenj i vu vodu hitil da bi ga pogubil. Ali ako kaj možeš, budi nam na pomoč i smiluj se nam!“
  22. Ježuš pako reče njemu: „Ako moreš veruvati – vsa su moguča onomu koj veruje!“
  23. I sproti je iskriknul otec toga dečaka i rekel z suzami: „Gospone, budi na pomoč mojoj nevernosti!“
  24. I kad bi videl Ježuš da se ljudstvo skup steče, zagrozil se je nečistomu duhu govoreči njemu: „Ti nemi i gluhi duh, ja ti zapovedam, izidi iz njega i ne hodi več vu njega!“
  25. I on zakriči i živo ga stepe i izide van iz njega. On pako je postal kakti mrtev tak da su vnogi rekli da je vumrl.
  26. Ježuš pako prime njega za ruku i zdigne ga i on se je gore stal.
  27. I kad bi bil domom došel, pitali su ga na samom njegvi vučeniki: „Zakaj ga mi nesmo mogli van zegnati?“
  28. On reče njim: „Ova fela po ničem se ne more izganjati kak po molitvi i po postu.“
  29. I kad bi odonud bili odišli, išli su prek Galileje i on ni hotel da bi gdo znal.
  30. I vučil je svoje vučenike i rekel njim da se Sin Človečji bude izdal vu ruke ljudih i oni ga budu vmorili i vmorjen na tretji dan gore stane.
  31. Oni pako nesu razmeli tu reč i bojali se jesu njega pitati.
  32. I došli su v Kafarnaum. Kad su vre doma bili, pital je nje: „Kaj ste se putom med sobum spominali?“
  33. A oni su mučali pokehdob se putem med sobum jesu pregovarjali koj bi zmed njih najvekši bil.
  34. I kad se je bil dole vsel, pozval je te dvanajst i rekel njim: „Ako gdo hoče prvi biti, naj bude med vsemi najzadnji i vseh službenik.“
  35. I vzeme nekojega dečareca i postavi ga na sredinu med nje, kojega kad ga bi bil objel, reče njim:
  36. „Koj goder jednoga zmed ovakve dece prijemlje v mojem imenu, mene prijemlje, a koj goder prijemlje mene, takov ne prijemlje mene, nego onoga koj je mene poslal.“
  37. Odgovori njemu Januš govoreči: „Mešter, mi smo videli nekojega koj vu tvojem imenu izganja vrage i mi smo njemu prepovedali pokehdob da nas ne nasleduje.“
  38. Ježuš pako reče: „Najte mu kratiti ar nikoga ni koj bi v mojem imenu čuda činil, pak bi mogel mahom zlo od mene govoriti.
  39. Ar koj ni proti vam, on je za vas.
  40. Ar koj goder vam napitek da jeden pehar vode v mojem imenu zato kajti ste Krištuševi, stanovito velim vam: on ne zgubi svoje plače.
  41. I koj goder spači jednoga zmed oveh najmenjšeh koji vu me veruju, tomu bi bolje bilo da bi mu se melinski kamen okol njegvoga vrata obesil i vu morje se hitil.
  42. I ako te spačuje tvoja ruka, odseči ju. Bolje je tebi čukljavomu iti vu žitek, nego dve ruke imati i iti vu pekel, vu nepogasljiv ogenj
  43. gde njihov črv ne vumre niti ogenj ne pogasne.
  44. I ako te spačuje tvoja noga, odseči ju. Bolje je tebi hromomu iti vu žitek, nego imati dve noge pak hititi se vu pekel nepogasljivoga ognja
  45. gde njihov črv ne vumre niti ogenj ne pogasne.
  46. Ako li te spačuje tvoje oko, spehni je van. Bolje je tebi čoravomu vlesti vu Kraljestvo Božje, nego imati dva oka i hititi se vu peklenski ogenj
  47. gde njihov črv ne vumre niti ogenj ne pogasne.
  48. Ar vsaki bude z ognjem osoljen i vsaki aldov bude z soljum osoljen.
  49. Sol je dobra. Ako li pako sol neslana postane, z čem ju bute popravili? Imajte sol vu sebi i imajte mir med sobum.“