Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

Šoltar XXXV.

  1. K koncu istomu Davidu slugi Gosponovomu

XXXV.

  1. Krivodušnjak rekel je sam vu sebi da zagreši, strah Božji ni pred očmi njegovemi.
  2. Ar on je pred obličajem njegovem tak vkanljivo baratal da se nepravednost njegova oduravanja vredna znajde.
  3. Reči vust njegoveh jesu sama krivica i vkanljivost, ni hotel razmeti da bi dobro činil.
  4. Vu spalnici svojoj misli na krivicu, ostaje na vseh zločesteh putih, zloču pako ni odurjaval.
  5. Gospone, milosrdnost tvoja seže do nebes i istina tvoja kak dalko oblaki idu.
  6. Pravica tvoja je kakti najvišeša gora, sudi tvoji jesu gluboka prepast.

 Ljudi i živinu budeš zdržaval, Gospone.

  1. O, Bože, kak vrlo povekšal si milosrdnost tvoju!

Zato se budu sini človečanski pod sencum perutih tvojeh ufali.

  1. Opojili se budu od obilnosti hiže tvoje i z potokom veselja tvojega budeš je napajal.
  2. Ar pri tebi je zdenec živlenja i vu svetlosti tvojoj budemo svetlost videli.
  3. Rastegni milosrdnost tvoju zvrhu oneh koji te poznaju i pravicu tvoju zvrhu oneh koji su dobroga srca!
  4. Ne pusti da me bi prevzetnost pod se spravila i ruka grešnikova naj me ne gene!
  5. Onde su opali koji su zla delali, istirani su i nisu stati mogli.