Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

Arhive: Poglavlja (Page 2 of 30)

Del XXXII.

  1. Jesu te za ravnitela postavili? Ne izvišavaj se, budi med njimi kakti jeden zmed njih.
  2. Imaj na nje skrb i onda si vsedi i kada si službu tvoju opravil, onda se vlezi.
  3. Da se z njimi budeš veselil i za kinčenje prijetnosti primeš korunu ter od goščeničke vnožine diku zadobiš.
  4. Govori kakti najstareši ar se za te pristoji.
  5. Prva reč (ali) z posebnum mudrostjum (zrečena) i ne preči složnoglasje.
  6. Gde se ne posluša, vmes ne govori i ne kaži mudrost tvoju kada ni za to vreme.
  7. Kak se dragi kamen karbunkul vu zlato lepo vdelan leska, tak je složnoglasje pri vinskem goščenju.
  8. Kak v zlato vdelan pečat iz šmaragda, tak je složnoglasnikov broj pri veselju i treznem vinskem goščenju.
  9. Poslušaj mučeč i budeš zaradi tvojega dobroga zadržavnja prijeten.
  10. Mladenec, govori komaj onda kada zroka imaš.
  11. Kada budeš dvakrat pitan, nakratkom odgovori.
  12. Vu vnogeh drži se kakti neznajuči, poslušaj i skupa muči ter spitavaj.
  13. Vu sredini velikašev ne budi prevzeten i gde su starci, ne govori vnogo.
  14. Pred tučum ide naprvo blisk i pred sramežljivostjum ide prijetnost i zaradi poštuvanja budeš prijeten.
  15. Kada je vreme vstati se, ne mudi se, nego teci prvi vu dom tvoj i tam budi dobre volje i tam si igraj
  16. i ispeljaj namisli tvoje, vendar prez greha i reči gizdaveh.
  17. I zvrhu vseh oveh blagoslovi Gospona koj te je načinil i z vsemi svojemi dobri zasitil.
  18. Koj se Boga boji, bude navuk njegov prijel i koji skoznuvali budu k njemu, budu blagoslov našli.
  19. Koj išče zapoved, bude z njum napunjen, koj pako vkanljivo barače, bude se vu njoj spačil.
  20. Koji se Gospona boje, budu našli sud pravi i pravice (svoje) budu kakti luč zažgali,
  21. človek grešni bude se ogibal pokaranja i najde poleg svoje volje vu zadržavanju drugeh ljudih izgovor.
  22. Razumen človek ne zapušča premišljavanje, stranjski i gizdavi ne [bu]de se bojal kaj se bojati ima,
  23. takaj niti potlam kak je sam ob sebi prez tolnača včinil ali po tem kaj je sam poleg glave svoje včinil, bude pokaran (da ni prav včinil).
  24. Sinko, prez tolnača nikaj ne včini i tak včinjeno delo ne bude te kajalo.
  25. Ne hodi po putu na kojem se lehko opade i ne budeš na kamen zadel, takaj ne povdaj se na teški put da ne bi sam sebi spačku nastavil
  26. i čuvaj se pred sinmi tvojemi i pazi se pred domačemi tvojemi.
  27. Pri vsakem delu tvojem poslušaj tvoju po veri rasvečenu vest ar po tom se budu zapovedi obdržavale.
  28. Koj vu Boga veruje, pazi na zapovedi i koj se vu njega zaufa, ne bude mu nikaj pomenjkalo.

Del XXXI.

  1. Skoznuvanje zaradi bogatstva posuši život i skrbi pune misli na nje ne daju spati.
  2. (Nepokojna) skrb za buduče živlenje odvrača (od Boga) srce, a teški beteg treznu čini dušu.
  3. Bogatuš trudi se vu skupspravljanju imetka i vu počinku svojem bude se blaga svojega vžival.
  4. Siromak se trudi zaradi pomenjkanja hrane i nazadnje prav potreben postane.
  5. Koj ljubi zlato, ne bude opravičen i gdo potrošljivost išče, bude z njum napunjen.
  6. Vnogi su zaradi zlata opali i lepota njihova je njim na pogublenje postala.
  7. Drevo spačke je zlato aldujučeh: jaj onem koji nje iščeju i vsaki nespametni bude se po njem pogubil.
  8. Blaženi bogatuš koj najđen je prez truhe i za zlatom ni tekel niti se ufal vu peneze i bogatstvo.
  9. Gdo je ov i hvalili budemo njega ar činil je čudnovita vu živlenju svojem?
  10. Koj skušan je vu tom i zvršen je, bude njemu dika vekivečna, koj mogel je prekršiti (zapovedi) ter ni prekršil, činiti zla pak ne včinil.
  11. Zato potvrđeno je blago njegovo vu Gosponu i almuštva njegova bude pripovedala vsa opčina sveteh.
  12. Sediš pri velikem stolu? Ne otpri pri njoj prvi vusta tvoja.
  13. Ne reci tak: „Vnoga jesu koja su na njoj“.
  14. Spomeni se da je zlo oko hmanje (nenavidnoga).
  15. Kaj je med stvorjenemi hmanješega kak (takovoga) oko? Zato se bude pri vsakem okologledanju plakalo kaj goder bude videlo.
  16. Ne posigaj prvi z rukum tvojum da se zaradi nenavidnosti potvorjen ne osramotiš.
  17. Pri goščenju nigdar se preveč ne najeđ.
  18. Presudi sam po sebi kaj bližnji tvoj rad ali nerad ima,
  19. vživaj se od onoga kaj se pred te postavlja kakti človek mertučjiv da ne postaneš oduren kada vnogo ješ.
  20. Za poštenja volju prestani prvi (od jela) i ne budi prekoreden da se ne bi morebiti zameril.
  21. I kada med vnogemi sediš, ne posigaj prvi z rukum tvojum, takaj prvi ne potrebuj piti.
  22. Pametnomu človeku je malo vina zadosti i vu spanju ne budeš od njega bantuvan i ne budeš čutil boli.
  23. Požeruhni človek nima spanja, nego ščipanje i griz,
  24. mertučljiv človek ima zdrav senj, bude spal do jutra i je vesel vu duši svojoj.
  25. Ako si pak prisiljen odveč jel, vstani se od stola, zbluj i bude te okrepilo i ne budeš privlekel telu tvojemu betega.
  26. Posluhni me, sinko, i ne zametavaj me i nazadnje budeš reči moje spoznal.
  27. Vu vseh delih tvojeh budi hiter i nikakov beteg ne bude čez tebe došel.
  28. Vnogeh vusnice budu hvalile onoga koj kruh obilno deljli i to bude od poštenja njegovoga istinsko svedočanstvo.
  29. Proti onomu pako koj kruh skupo podeljuje, bude varaš morguval i svedočanstvo od skuposti njegove je istinsko.
  30. Ne ponujaj vino onem koji vino ljubiju ar vino je vnoge skončalo.
  31. Ogenj skuša železa tvrdoču, ovak pokažuje vino srca opojeneh gizdaveh.
  32. Vino koje se trezno pije služi živlenju človečanskomu: ako nje mertučljivo piješ, budeš trezen.
  33. Kakovo živlenje ima on kojemu bude to isto po vinu prikračeno?
  34. Kaj odjimlje živlenje? Smrt.
  35. Vino je otpočetka k veselju stvorjeno, a ne k pijanosti.
  36. Vino koje se mertučljivo pije razveseluje dušu i srce.
  37. Trezno pijenje je zdravje duše i tela.
  38. Vino prekoredno pito napravi dražbe, srditosti i vnoge kvare.
  39. Vino koje se prez mere pije doprinaša duši žuhkoču.
  40. Srčenost koja iz pijanščine dohađa čini da se nespametni popikne, moč zgubi i rane dobi.
  41. Ne karaj bližnjega tvojega pri pijenju vina i ne zametavaj ga vu veselju njegovem.
  42. Reči spočitavanja ne reci njemu niti ga z terjanjem ne optršuj.

Del XXX.

  1. Gdo sina svojega ljubi, po gustom ga kaštiguje da se oveseli vu poslednjeh svojeh i da ne bude potrebuval pri vratih susedov svojeh kruha prositi.
  2. Gdo sina svojega vuči, bude se zaradi njega hvalil ter se bude vu sredini domačeh svojeh dičil.
  3. Gdo sina svojega vuči, čini neprijatela nenavidnoga i vu sredini prijatelov bude se zaradi njega hvalil.
  4. Ako je otec njegov vumrl, vendar je tak kak da ne bi bil vumrl pokehdob je za sobum sebi spodobnoga ostavil.
  5. Videl ga je v živlenju svojem i veselil se je nad njim, vu preminenju svojem ni se rastužil niti ni bil pred neprijateli osramočen.
  6. Ar ostavil je branitela hiže svoje suproti neprijatelom, a prijatelom povračnika za dobrote njihove.
  7. Zaradi duš sinov (svojeh) bude on (otec) rane svoje obvezal i na vsaki krič bude se srce njegovo vstrašilo.
  8. Konj razvuzdan postane nevkrotljiv i sin zapuščen postane prevzeten.
  9. Gladi sina i bude te strahuval, igraj se z njm i bude te ražalostil.
  10. Ne smej se z njim da ne budeš žaluval i da nazadnje zubi tvoji skomine ne dobiju.
  11. Ne daj njemu oblasti vu mladosti i ne pusti v nemar kaj si on namišljava.
  12. Privijaj vrat njegov v mladosti i tuci rebra njegova doklam je dete da morebiti ne postane tvrdokoren i tebi nepokoren i postane tebi na žalost srca.
  13. Vuči sina tvojega i vzimlji se za njega da ne bude sramota njegova tebi na opšanost.
  14. Bolši je siromak koj je zdrav i močen kak bogatuš slab i od nevolje trapljen.
  15. Zdravje duše koje je vu svetlosti i pravici je bolše kak vse zlato i srebro i tvrden život (bolši) kak nezmerno bogatstvo.
  16. Ni bogatstvo nad bogatstvom zdravoga života i ni veselja nad veseljem srca.
  17. Bolša je smrt kak žuhko živlenje i vekivečni pokoj kak dugovečna mlahavoča.
  18. Blago skrito pred vustmi zaprtemi je ravno tak kak su zmožne jestvine postavljene okol groba.
  19. Kaj bude hasnel dar bolvanu. Ar ga niti jesti niti dihati ne more.
  20. Tak se godi z onem koj od Boga je zavržen noseči plaču hudobnosti.
  21. On z očmi pogledi i zdihava kakti skoplenik kada drži devicu i zdihava.
  22. Ne zavdavaj sam sebi žalosti i ne trapi samoga tebe z tolnačem tvojem.
  23. Veselje srca je živlenje človečansko i kinč prez pomenjkanja svetosti i razveselenje človeka živlenje podugša.
  24. Smiluj se duši tvojoj da se Bogu dopadneš i zdržavaj se, skup zberi srce tvoje v svetosti njegovi i žalost daleko od tebe otiraj.
  25. Ar žalost vre vnoge je skončala i nikakove hasne ne najdeš vu njoj.
  26. Nenavidnost i srditost skračuju dneve i skrbi pune misli pripeljaju starost pred vremenom.
  27. Jasno srce i dobro vu goščenjih nahađa se ar gosti njegove skrbljivo se pripravljaju.

Del XXIX.

  1. Koj milosrdnost iskaže, posuđuje bližnjemu svojemu i koj obilno podeljuje, zapovedi obdržava.
  2. Posudi bližnjemu tvojemu vu vremenu potreboče njegove, povrni pako takaj ob vremenu svojem bližnjemu tvojemu tebi posuđeno.
  3. Ispuni reč i verno z njim barači i vsako vreme budeš našel kaj je tebi potrebno.
  4. Vnogem se štima da je najđeno kaj im je posuđeno i čine neprilike onem koji su njim pomogli.
  5. Doklam prijemlju, kušuju ruku davavcu i vu obečanju ponižuju glasa svojega.
  6. A ob vremenu povračanja potrebuje odvlačenje i govori reči grustenja i morguvanja i krivi draga vremena,
  7. ako takaj vrnuti more, brani se i komaj polovicu od posuđenoga vrača i bude držal to kak da bi našel,
  8. ako pak ne more (vrnuti), mentuje ga penez njegoveh i bude ga imal prez zroka za neprijatela svojega,
  9. i z opšanenjem i kletvami plačanjemu ter njemu za poštenje i dobročinstvo opšanenje povrača.
  10. Vnogi nečeju posuditi ne iz hmanjice, nego kajti se boje da ne bi ob svoje nedužno došli.
  11. Medtemtoga imaj z vbogem potrplenje i ne odvlači dugo njemu almuštvo dati.
  12. Pomozi vbogoga zaradi zapovedi i zaradi potreboče njegove ne pusti ga od sebe praznoga.
  13. Pogubi (rad) peneze za tvojega brata i prijatela volju i ne skrivaj ju pod kamen da se ne zgubi.
  14. Naloži kinče tvoje poleg zapovedih Višnjega i to ti več hasnelo bude kak zlato.
  15. Podloži almuštvo vu naručaj vbogoga i ono (almuštvo) bude za te prosto da ti se nikaj zla ne pripeti!
  16. 17. 18. On (dar) bude proti neprijatelu tvojemu bolje vojuval kak ščit i kopje junaka.
  17. Dober človek bude poruk postal za bližnjega svojega, koj pako pogubil je sram, bude ga samomu sebi prepustil.
  18. Na milošču poruka tvojega ne pozabi ar on je dušu svoju za te dal.
  19. Grešnik i nečisti ogiblje se poruka svojega.
  20. Grešnik blago porukovo sebi pripišuje i on koji nezahvalnoga srca je, zapusti osloboditela svojega.
  21. Človek postane poruk za bližnjega svojega i kada sramežljivost pogubi, bude on od njega zapuščen.
  22. Nespametno za poruka stajanje je vre vnoge koji su drugač srečni bili pogubilo ter je nje kakti slape morske sim pak tam hitalo.
  23. Ono je moguče ljudi okolo gonilo i činilo da su morali bežati i med tuđemi narodi okolo klatiti se.
  24. Grešnik koj zapoved Gosponovu prekrši, bude nespametno za poruka postal i koj se trsi vnoga opraviti, bude v sud opal.
  25. Pomozi bližnjemu tvojemu poleg moči tvoje i čuvaj se da sam v nesreču ne opadneš.
  26. To najpotrebneše k živlenju človečanskomu je voda, kruh, oprava i hiža k pokrivanju sramote.
  27. Bolša je hrana siromaka pod krovom iz desek, kak gosti obilne pod ludskum strehum.
  28. Budi z najmenšem tak zadovoljen kak z velikem i ne bude ti potrebno poslušati spočitavanje koje ophađajuči podnašati mora.
  29. Živlenje zločesto je povlačiti se od hiže do hiže ar kam goder pod krov bude vzet, ne bude zaufano delal niti zinuti ne bude smel.
  30. On bude gostil i pasel ter napajal nezahvalne i poleg toga žuhke reči čul:
  31. „Pojdi tam, goščenik, i priredi stola i z onem kaj vu ruki imaš, hrani ostale.
  32. Izidi van zaradi mojeh pošteneh prijatelov, ja moram sam svoju hižu imeti ar brat moj je pod krov moj došel.“
  33. Teška su ova razumnomu človeku kada mora zaradi stanuvanja hude reči čuti i kada se njemu posuđeno oponaša.

Del XXVIII.

  1. Koj se fantiti hoče, nad njim se Gospon fantil bude i grehe njegove bude stalno zadržal.
  2. Otpusti bližnjemu tvojemu suproti tebi krivičnomu i onda budu tebi na prošnju tvoji grehi otpuščeni.
  3. Človek zadržava srditost zvrhu človeka, a od Boga išče polehščicu?
  4. Nad človekom spodobnem sebi nema milosrdnosti, a za grehe svoje moli se?
  5. On, pokehdob je meso, zadržava srditost i otpuščenje prosi od Boga? Gdo bude za grehe njegove molil se?
  6. Spomeni se iz poslednjeh i prestani neprijateliti
  7. ar pogibanje i smrt čakaju poleg zapovedih njegoveh (na neprijatele).
  8. Spomeni se iz straha Božjega i ne srdi se na bližnjega.
  9. Spomeni se na zavez Višnjega i pregledaj neznanost bližnjega.
  10. Zdrži se od svađe i vnogo menje bude grehov.
  11. A človek srditosti povdan podžge svađu i človek grešnik razdraži prijatele i vu sredinu med imajučemi mira poslal bude neprijatelstvo.
  12. Ar poleg vnožine drv vu lozi bude se ogenj zažgal i poleg jakosti človeka je srditost njegova i poleg velikoče imetka njegovoga bude rasla srditost njegova.
  13. Naglo borenje vužiže ogenj i svađa nagla preleva krv i jezik koj (krivično) svedoči privabi smrt.
  14. Ako v iskru puhneš, iz nje veliki ogenj nastane i ako na nju pljuneš, bude pogasnela, obodvoje pako iz vust ishađa.
  15. Proklet je prišeptavec i dvojjezični ar vnoge je mira imajučeh razdražilo.
  16. Jezik tretji je vnoge razgibal i gonil od ljudstva do ljudstva,
  17. varaše obzidane, vu kojeh su bogatuši bili, razvalil i mogučneh hiže potkopal,
  18. on je vojske pukov pobil i narode jake raspršal.
  19. Jezik tretji je zamužne žene (od mužov njejineh) odružil i mentuval je nje trudov njihoveh.
  20. Koj njega posluša, ne bude imel pokoja niti ne bude imel prijatela na kojega bi se zanesel.
  21. Biča vudarci črnjavke delaju, jezika pako vudarec kosti zlamle.
  22. Vnogi su pod oštrem mečom opali, ali ih ni tuliko kak oneh koji su po jeziku svojem poginuli.
  23. Blažen koj je od hman jezika opčuvan, koj ni srditost njegovu skušal i jarem njegov ni nosil niti ni z oklopi njegovemi zvezan.
  24. Ar jarem njegov je jarem železni i oklopi njegovi jesu oklopi brunčeni.
  25. Smrt koju on zrokuje je najhujša smrt i grob je bolje hasnovit kak on.
  26. Ali on ne bude opstojno ostal, nego si pute krivičneh bude olastovil i z ognjem svojem ne bude pravične zežgal.
  27. Koji ostavljaju Boga, budu njemu (takovomu jeziku) predani, on bude vu njih gorel i ne bude se pogasnul i bude čez nje kakti oroslan ispuščen i kakti ris bude nje ranil.
  28. Obgradi z trnjem vuha tvoja, hman jezika ne poslušaj i napravi vustam tvojem vrata i ključenicu.
  29. Rastali tvoje zlato i tvoje srebro i za reči tvoje napravi vagu i vustam tvojem prave vuzde
  30. i pazi se da se ne popikneš z jezikom tvojem i da ne opadneš vu nazočnosti neprijatelov tvojeh zasede tebi delajučeh i da opadanje tvoje ne postane smrtno i nezvračljivo.

Del XXVII.

  1. Zaradi siromaštva vnogi su grešili i koj obogateti išče, odvrne (od Boga) oko svoje.
  2. Kak klin v zidu med dva kamena zabit čvrsto stoji, tak takaj greh v sredini med tršcem i kupcom tiščal se bude.
  3. (Ali) greh bude skupa z grešnikom zatrt.
  4. Ako se vu strahu Božjem vsevdilj zdržaval ne budeš, brzo se hiža tvoja porušila bude.
  5. Kak kada se melja presejava, smet vu situ ostane, tak je v človeka mislih ono kaj ga trapi.
  6. Posudu lončarsku skuša peč, a pravične ljudi skušavanje traplenja.
  7. Na sadu se pozna kak se je drevo obdelavalo, tak se na govorenju (pokaže) kakove su misli v srcu človečanskem.
  8. Ne hvali človeka predi nego ga govoriti čuješ ar ovo je skušavanje ljudih.
  9. Ako za pravicum hodiš, budeš ju stignul i kakti dugu poštenja halju oblekel, takaj budeš z njum prebival i bude te naveke branila i na dan očituvanja budeš tvrdnu potpornju našel.
  10. Ptice se k sebi jednakemi shađaju i istina se povrača k onem koji ju zvršavaju.
  11. Oroslan neprestance zasede dela na lov: ovak grehi činečem zločinstva.
  12. Svet človek vu mudrosti ostaje kakti Sunce, bedak se pako kakti Mesec premenja.
  13. Vu sredini nerazumeh zdržavaj reč do vremena, vu sredini pako mudreh bu[di] po gustom.
  14. Pripovedanje grešnikov je odurno i smeh njihov je vu nasladnosti greha.
  15. Govorenje onoga koj vnogo prisiga čini da se lasa na višak stoje i zaradi njegoveh nečedneh rečih moraju se vuha zatvrditi.
  16. Prelevanje krvi ishađa iz svađe gizdaveh i preklinanje njihovo teško se posluša.
  17. Koj otkriva otajnosti prijatela svojega, pogubi vernost niti ne bude našel prijatela poleg volje svoje.
  18. Ljubi bližnjega i združi se z njim vu vernosti.
  19. Ako pak otajnosti otkril budeš, ne budeš ga opet dobil.
  20. Ak kak je človek koj prijatela svojega (po smrti) gubi, tak je takaj on koj zgubi prijatelstvo bližnjega svojega.
  21. I kak je on koj pticu iz ruk svojeh ispusti, tak, ako si bližnjega tvojega ostavil, ne budeš ga dobil.
  22. Ne beži za njim kajti je vre dalko odišel ar pobegnul je kakti srna iz prugla, pokehdob duša njegova je ranjena,
  23. ti ne budeš več mogel z njim zvezan biti ar se iz prokletstva spomenul bude;
  24. koj pako otkrije skrovnosti prijatela, za takovoga nesrečnoga ni ufanja.
  25. Koj z očmi namigava, zla kuje i nigdo ga od toga ne ostavi,
  26. pred očmi tvojemi bude slatko govoril ter se čudil čez govorenja tvoja, ali nazadnje bude vusta svoja prevrgel i vu rečih tvojeh spačku postavil.
  27. Vnoga sem odurjaval, ali nikaj tak kak ovakovoga, takaj Gospon bude njega odurjaval.
  28. Koj kamena vu višak hita, tomu bude na glavu opal i koj potmajno rani, sam sebe rani.
  29. Koj jamu kopa, sam vu nju opade i koj kamena bližnjemu nastavi, sam se na njega popikne i koj spone drugomu podlega, bude sam vu njih poginul.
  30. Koj drugomu najnečemurnešega tolnača daje, bude se na samoga njejinega izvalil i ne bude znal otkud to njemu dohađa.
  31. Osmehavanje i spočitavanje dojde zvrhu gizdaveh i fančenje kakti oroslan zasede dela njim.
  32. Vu sponah vloviju se koji se nad opadanjem pravičnoga veseliju; od žalosti bude je vsušila predi nego vumreju.
  33. Srditost i ljutost, obodvoje je odurno i grešnik človek bude nje zadržaval.

[Del XXVI.]

[….] vode na koju se nameri, pila i za vsakem plotom sedela ter tok svoj vsakoj strelici otprla doklam odnemore.

  1. Vljudnost žene pridne veseli muža njejinega i telo njegovo ožive.
  2. Njejine dobro zadržavanje je dar Božji.
  3. (Takaj je dar Božji) razumna i mučeča žena, za dobro podvučenu dušu ni zamembe.
  4. Dar zvrhu vseh darov je žena sveta i sramežljiva.
  5. Nikaj pako nije važnešega kak čista duša.
  6. Kak na visokem Božjem nebu ishađajuče Sunce je svetu (kinč), tak je lepota dobre žene kinč vu hiži njejini.
  7. Kak svetnica sveteča na svečnaku svetem, je lepota obraza njejinega vu dobi stalnoj.
  8. Kak su zlati stupi na srebrneh stojališčih, tak je hod stalne žene tvrden.
  9. Kak temelji na tvrdni pečini jesu vekivečni, tak su zapovedi Božje vu srcu svete žene.
  10. Zvrhu dvojeh rastuženo je srce moje, a zvrhu tretjega srditost me ophađa:
  11. kada vojak od stradanja pogiblje, a razumen človek [je] zametavan
  12. i kada gdo od pravice na greh prehađa, Bog je takovoga na meč opsudil.
  13. Dve fele jesu meni teške i pogibelne mi se vidiju: kupec bude teško prez zapuščenja (dobroga) i oštarjaš ne bude se opravičil od grehov jezika.

Del XXIII.

  1. Gospone Otec i ladavec živlenja mojega, ne ostavi mene vu tolnačih njihoveh niti ne pusti mene zaradi njih opasti.
  2. Gdo bude naložil na pomišlenja moja traplenja i srcu mojemu muder navuk dal da ne bi meni zaradi neznanostih njihoveh otprostil i da pregrešenja njihova očivesta ne postaneju,
  3. da neznanosti moje ne budu narasle i pregreške moje povnožale se i grehi moji obilni postali, da vu nazočnosti suprotivnikov opadnem i da se neprijatel moj nad menum ne bude veselil?
  4. Gospone Otec i Bog živlenja mojega, ne predaj me volji njihovi.
  5. Ne daj meni oholne oči i vsa hman poželenja odvrni od mene.
  6. Odnemi od mene požeruhne želje i naj se mene ne lotiju nečista poželenja i ne predaj me nesramnomu i razvuzdanomu srcu.

[….]

Del XXII.

  1. Leni je z blatnem kamenjem kamenuvan i vsi budu od zametanja njegovoga govorili.
  2. Na lenoga hitalo se je volovsko blato i vsaki koj se ga dotekne, bude ruke otresal.
  3. Sin razvuzdan je sramota očeva i kči (takova) bude zametavana.
  4. Kči razumna bude muža svojega odvečtvo, ona pako koja osramoti, bude roditelu svojemu na opšanost.
  5. Prevzetna oca i muža osramoti i bude nepobožnem jednaka držana i od obodveh za njih držana.
  6. Govorenje zvun pravoga časa je kakti složnoglasje v žalosti, bičuvanje i podvučanje je vsako vreme mudrost.
  7. Koj bedaka vuči, je kak on koj črepje skup skeluje.
  8. Koj kaj onomu koj ne posluša pripoveda, je kak on koj spečega iz tvrdnoga sna budi.
  9. Koj z bedakom od mudrosti govori, govori z spečem; kada bude izgovoril, bude pital: „Gdo je to?“
  10. Zvrhu mrtvoga plači se ar svetlost njegova je prešla i zvrhu bedaka plači se ar mu je pamet zmenjkala.
  11. Zvrhu mrtvoga malo se plači ar je v počinek prešel.
  12. Ali najhudobneše živlenje najhudobnešega bedaka je gorše kak smrt.
  13. Zvrhu mrtvoga žaluje se sedem dnevov, zvrhu bedaka pako i nepobožnoga vse dneve živlenja njihovoga.
  14. Z bedakom ne govori vnogo i z nerazumnem ne hodi okoli.
  15. Čuvaj se pred njim da se z grehi njegovemi ne zasmradiš.
  16. Ogiblji se njega i našel budeš pokoj i bedastoča njegova ne bude tebi gorkosti zrokuvala.
  17. Kaj je težeše kak olovo? I ono (kar je teši) kak se drugač imenuje kak bedak?
  18. Leglje je prenašati pesek i sol i kup železa kak nespametnoga, bedastoga i nepobožnoga človeka.
  19. Kak drevo vu zidanju temelja dobro skupa zvezano ne rasklopi se, tak je takaj po premišljenem tolnaču potvrđeno srce (negenjljivo).
  20. Naprvovzetje razumnoga ne bude nigdar po strahu spačeno.
  21. Kak plot na višinah i prez morta postavljeni zid pred vetrom ne opstoji,
  22. tak se takaj bedaka boječe srce v (njegoveh nestalneh) mislih ne bude silnomu strahu obranilo.
  23. Kak je srce bedaka boječe se v mislih, tak bude (naproti) vsigdar prez straha on koj stalno vu zapovedjah Božjeh ostane.
  24. Koj v oko pehne, suze izvabi i koj v srce piče, čutenje obudi.
  25. Koj kamen med ptice hiti, nje rastira, tak koj prijatela oponaša, razmeče prijatelstvo.
  26. Ako proti prijatelu meč istegneš, ne zdvoj ar ga nazad deti moreš. Proti prijatelu
  27. ako si kaj žalnoga rekel, ne boj se ar se moreš pomiriti; zvun opšanosti, spočitavanja, gizdosti, skrovnosti očituvanje i škomce včinjena krivica: vsa ova odganjaju prijatela.
  28. Budi veren prijatelu tvojemu v siromaštvu njegovem da se budeš takaj v sreči njegovi veselil.
  29. Vu vremenu traplenja njegovoga ostani njemu veren da vu odvečtvu njegovem takaj skupodvetek budeš.
  30. Pred ognjem v peči slap i dim ognja izvišuje se: tak takaj pred krvi prelevanjem preklinanja, opšanenja i grožnje.
  31. Prijatela pozdraviti ne budem se sramuval, pred obličajem njegovem ne budem se skrival i ako mi kaj zla včinil bude, podnesel budem.
  32. Vsaki koj bude čul, bude se njega čuval.
  33. Gdo bude na vusta moja ključenicu postavil i na vusnice moje pečet segurni da ne bi zarad njih opal i da me jezik moj ne pogubi?

Del XXI.

  1. Sinko, zagrešil si? Ne včini več, nego takaj za otpuščenje prešesneh (grehov) prosi.
  2. Beži pred grehi kakti pred kačum i ako se k njim približaval budeš, budu se tebe lotili.
  3. Zubi njihovi jesu kakti zubi oroslanski koji duše človečanske vmarjaju.
  4. Vsaki greh je kakti na obodva kraja ošter meč, za ranu njegovu ni zdravja.
  5. Karanje i krivice pod nikaj devaju imetek i hiža prebogata pod nikaj dojde po gizdosti: tak bude blago gizdavoga z korenjem istrgano.
  6. Prošnja siromaka bude tja do njegoveh (Božjeh) vuh došla i hitro bude njemu pravica nadošla.
  7. Koj pokaranje odurjava, je na stezi grešnika i koj se Boga boji, bude se vu srce svoje vrnul.
  8. Mogučen i vu rečih srčen bude izdaleka poznan: i mudri zna da more po njem opasti.
  9. Koj hižu svoju z tuđem blagom ziđe, je ravno kak on koj kamenje skup zbira (da bi) po zimi (zidal).
  10. Grešnikov vnožina je kakti kup prediva, skončanje njihovo je ognjeni plamen.
  11. Put grešnikov je z kamenjem glatko zravnan, ali k zadnjem pelja vu pekel, vu tmice i kaštige.
  12. Koj čuva pravicu, bude poprijel razumenje njejine.
  13. Zvršenost straha Božjega je mudrost i razumnost.
  14. Koj ni v dobromu muder, ne bude izvučen.
  15. Ali je mudrost koja obiluje vu zlu i gde je gorkost, tam ni razumnost.
  16. Znanje mudroga bude se kakti povodnja razlejala i tolnač njegov ostane kakti zdenec živlenja.
  17. Srce bedaka je kakti potrena posuda i nikakove mudrosti ne bude obdržala.
  18. Kakovu goder mudru reč bude pametni čul, bude ju hvalil i na se obrnul, ako ju pako razvuzdani čuje, njemu se ne dopada i bude ju za hrbet svoj vrgel.
  19. Govorenje bedaka teža kakti breme na putu ar na vusnicah razumnoga nahađa se prijetnost.
  20. Vu spraviščah gledaju (ljudi) na vusta razumnoga i reči njegove razmišljavali budu v srcah svojeh.
  21. Kak je hiža podrta, tak je bedaku mudrost i vučenost nerazumnoga jesu reči koje se povedati ne moreju.
  22. Navuk je bedaku kakti spone na rukah i kakti okove na desni ruki.
  23. Bedak se glasno smeje, človek pako muder bude se komaj tiho smejal.
  24. Navuk je razumnomu kakti cifra zlata i kakti narukvica na desni ruki.
  25. Bedak rad vuhađa vu hižu bližnjega, razumen človek pako sramuje se pred obrazom mogučega.
  26. Bedak čez oblok gledi vu hižu, človek pako pameten vane stal bude.
  27. Bedastoga človeka je nasluhavati pri vratih i pameten bude se z opšanostjum optršil.
  28. Vusta nerazumneh budu norije pripovedala, reči pako razumneh na vagu stavljala se budu.
  29. Bedaki srce svoje na jeziku imaju, mudri pako svoj jezik v srcu.
  30. Kada preklinja nepobožni z vragom, preklinja sam dušu svoju.
  31. Prišeptljivec zasmradi dušu svoju i vu vsem oduren bude i koj z njim ostane, oduren bude. Tih i razumen poštuval se bude.
« Older posts Newer posts »