Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije

Arhive: Poglavlja (Page 3 of 30)

Del XX.

  1. Kak bolše je pokarati i ne braniti onomu koj vu molitvi (pregrešenje svoje) spoznati hoče kak srditi se.
  2. Kak škoplenik kada poželi devici divojačtvo vzeti,
  3. tak je on koj z silum krivični sud čini.
  4. Kak dobro je na pokaranje pokazati spokorjenje! Ar tak se budeš svojvoljnomu grehu vugnul.
  5. Jeden muči i bude za mudroga znajđen i odurjavanja vreden je koj prokšen je vu govorenju.
  6. Jeden muči kajti ne zna govoriti i jeden muči kajti zna kada je prikladno vreme.
  7. Človek muder bude mučal tja do vremena, razvuzdan pako i nerazumen ne gleda na vreme.
  8. Koj vnogo rečih ima, bude dušu svoju vrazil i gdo si krivično oblast jemlje, bude oduren.
  9. Razvuzdan človek ima vu zlu sreču i kaj on znajde, je njemu na škodu.
  10. Je dar koj ni hasnovit i je dar kojega plača je dvojvrsna.
  11. Je koj zaradi (prevelike) časti bude pomenšan i je koj zaradi poniznosti bude izvišen ali glavu zdignul.
  12. Je koj za malu cenu vnoga kupi ter vendar sedemkrat tuliko plača.
  13. Muder sebe po rečih ljubljenoga čini, bedakov pako prijetnost bude se razlejala.
  14. Dar nespametnoga ne bude tebi hasnovit ar on sedmemi očmi (na povračanje) gledi.
  15. Malo bude dal i vnoga bude spoganjal i otpiranje vust njegoveh je kakti ogenj koj se raširuje.
  16. Denes posudi, a zutra vre nazad terja: takov človek bude oduren.
  17. Bedak ne bude imel prijatela i dobrote njegove ne budu prijetne.
  18. Ar koji kruh njegov jeju, jesu vkanjljivoga jezika. Kuliko krat i kuliki budu zesmehavali njega?
  19. Ar on ne delji po pravi pameti niti ono kaj bi moral obdržati niti ono kaj ne bi moral obdržati.
  20. Opadanje lažljivoga jezika je kak onoga koj na tla opadne: tak bude opadanje hmanjeh naglo došlo.
  21. Človek siten je kakti pripovest prazna: ona bude gusto vu vustah razvuzdaneh,
  22. prirečje iz vust bedaka bude se zavrglo ar on je ne pove ob pravem času.
  23. Je kojemu pomenjkanje brani grešiti i vu pokoju svojem podbadal se bude.
  24. Je koj zgubi dušu svoju zaradi sramote i zaradi nespametne osobe zgubi nju: on bude zaradi ludskoga poštuvanja sebe pogubil.
  25. Je koj zaradi sramote obeča prijatelu ter si ga prez potreboče neprijatela čini.
  26. Laž je človeku mrska opšanost i je po gustom vu vustih razvuzdanih.
  27. Gorši je tat kak na laži privčen človek, obodva pako budu pogublenje za del odvečtva prijeli.
  28. Zadržavanje ljudih lažljiveh je prez poštenja i sramota njihova je z njimi prez prestanka.
  29. Muder po rečih svojeh bude sebe izdal i človek pameten bude se velikašem dopal.
  30. Koj zemlju svoju obdelava, bude vnogo žitka na kup spravil i koj pravicu dela, bude sam izvišen, koj se pako velikašem dopada, bude se krivici vugnul.
  31. Prikazi i dari zaslepe sucom oči ter njih kakti neme čine da ne moreju pokarati.
  32. Mudrost zakrita i kinči zakopani, kakovu hasen obodvoje doprinašaju?
  33. Bolši je on koj nerazumnost svoju zakriva kak človek koj mudrost svoju zataja.

Del XIX.

  1. Delavec pijanec ne bude obogatil i koj zameče mala, po malo opade.
  2. Vino i žene činiju da mudri otpadeju i razumni zametljivi postaneju,
  3. koj se pajdaši z kurviši, bude nesramen, gnjiloči i črvom bude on za del odvečtva i bude drugem na osebujnu peldu postavljen i duša njegova bude iz broja (živeh) odvržena.
  4. Koj brzo veruje, je lehkosrčen i bude ponižen, dapače zvun toga bude za takovoga držan koj sam proti sebi greši.
  5. Koj se nad nepravednostjum veseli, bude se zametaval i koj odurjava pokaranje, ovoga se živlenje prikračuje, a koj odurjava jezičljivost, pogašuje hmanjicu.
  6. Koj sam proti sebi greši, bude se kajal i koj se v hmanjici raduje, bude se zametal.
  7. Ne ponavljaj hmanju i oštru reč i ne budeš ponižen.
  8. Ne poveđ misli tvoje prijatelu i neprijatelu i ako kakov greh imaš, naj ga otkriti.
  9. Ar on bude tebe poslušal i na te pazil i kada bude (govoril) kak da bi greh izgovarjal, bude tebe odurjaval i ovak bude zmir poleg tebe.
  10. Čul si kakovu reč proti bližnjemu tvojemu? Naj ostane ona vu tebi zakopana i zanesi se da te ne bude raspuknula.
  11. Bedak doklam čujenu reč van ne vrže, je kakti žena koja v porodu skuči.
  12. Kaj je v stegnu zabođena strelica, to je reč vu srcu bedaka.
  13. Pokaraj prijatela, morebiti ni razmel i bude rekel: „Nesem včinil“, ali ako je včinil, da ne bude opet činil.
  14. Pokaraj bližnjega da ne bi morebiti povedal ali ako je povedal, da ne bi morebiti ponovil.
  15. Pokaraj prijatela ar vnogikrat je kaj zlaganoga.
  16. I ne veruj vsakoj reči: nekoji jesu koji z jezikom pregrešiju, ne pako z srcem.
  17. Ar gdo je koj ne bi bil z jezikom zagrešil? Pokaraj bližnjega predi nego mu se groziš.
  18. I daj mesto strahu Višnjega kajti vsa mudrost je strah Božji i ona vuči bojati se Boga i cela mudrost vu ispunenju zapovedi stoji!
  19. Šegavost hmanjice ni mudrost i zmišlenje grešnikov ni razumnost.
  20. Je hmanjica koja je prokletstva vredna i je nerazumen pri kojem je (samo) pomenjkanje mudrosti.
  21. Bolši je človek koj malo mudrosti i razumnosti nego strah (Božji) ima kak on koj obiluje z razumnostjum ter zapoved Višnjega prekršuje.
  22. Je stanovita preskrbljivost, ali ona je krivična.
  23. I nahađa se koj stanovitu reč izgovori i istinu poveda. Drugi se pako nedostojno ponižuje, a srce njegovo puno je prevare,
  24. jeden je koj se od velike poniznosti preveč podlaže, drugi pako na tla gledi i drži se kak da ne bi videl ono kaj je neznano
  25. i ako se zaradi slabeh močih ne ufa grešiti, vendar ako bude čas zlo činiti našel, bude zlo činil.
  26. Iz pogleda spozna se človek i razumen se spozna iz spodobe obraza.
  27. Oblačilo telovno, smeh zubih i hod človeka pokažuju njega.
  28. Pokaranje ni istinsko koje vu srditosti opšanljivca biva i je sud koj se ne nahađa pravičen i nahađa se koj muči i ov je razumen.

Del XVIII.

  1. Koj naveke žive, je vsa skup stvoril. Sam Bog bude opravičen i ostaje naveke neobladani kralj.
  2. Gdo je moguč dela njegova dopovedati?
  3. Ar gdo bude njegova velika čuda zveđal?
  4. Moč pako velikoče njegove gdo bude izgovoril? Ali gdo se bude vlotil milosrdnost njegovu dopovedati?
  5. Ni moči pomenjšati niti kaj priložiti niti poprijeti njegova velika čuda.
  6. Kada bude človek (to zveđanje) dokončal, onda bude začel i kada bude prestal (od prezadevanja svojega), onda bude vu sponjah.
  7. Kaj je človek i k čemu je hasnovit i kaj more on dobroga ali zla (Bogu) činiti?
  8. Broj dnevov človečanskeh, ako vnogo sto let, kakti kaplja proti morju i kakti zrno peska, tak mala jesu njihova (ljudih) leta proti vekivečnosti.
  9. Zato ima Bog potrplenje z njimi i zleva zvrhu njih milosrdnost svoju.
  10. Videl je da prevzetnost srca njihovoga je zločesta i spoznal je da spačenje njihovo je hmanje.
  11. Zato je obilno smilenje njim podeljil i pokazal njim put pravednosti.
  12. Smiluvanje človeka je lestor proti bližnjemu svojemu, smiluvanje pako Božje je zvrhu vsega mesa.
  13. Koj se smiluje, navuča i podvuča kakti pastir čredu svoju.
  14. On se smiluje zvrhu onoga koj navuk smiluvanja prijemlje i koj se pašči zapovedi njegove ispuniti.
  15. Sinko, ako komu dobro činiš, ne morguj pri tom i kada goder daš, ne turobi z žalnum rečjum.
  16. Ne li rosa prehladi žara? Tak takaj vsaka (dobra) reč je bolša kak dar.
  17. Nut ne li (dobra) reč zvrhu dobroga dara ali obodvoje je pri človeku opravičenomu.
  18. Bedak oštro oponaša i dar nevljudneh čini povehnjene oči.
  19. Pred sudom pripravi si pravicu i predi nego govoriš, vuči se.
  20. Pred mlahavočum vzemi vračtvo i pred sudom samoga sebe ispitaj i najdeš vu nazočnosti božanskoj smiluvanje.
  21. Pred mlahavostjum ponizi se i ob vremenu betega pokaži tvoje (dobro) zadržavanje.
  22. Naj te nikaj ne preči zmir moliti i ne sramuj se tja do smrti opravičuvat se ar plača Božja naveke ostaje.
  23. Pred molitvum pripravi dušu tvoju i ne budi kakti človek koj skušava Boga.
  24. Zmisli se na srditost, den skončanja i na vreme kada bude Bog vsakomu povrnul poleg onoga kak je pred njim živel.
  25. Vu vremenu obilnosti spomeni se na siromaštvo i pri bogatstvu na potreboče siromaštva.
  26. Od jutra do večera premenja se vreme i vsa ova pred očmi Božjemi hitro bivaju.
  27. Človek muder bude se pred vsemi bojal i vu dnevih grehot bude se od lenosti čuval.
  28. Vsaki razumen spoznaje mudrost i hvali onoga koj ju je našel.
  29. Razumni vu rečih jesu takaj mudro delali i razmeli su istinu i pravicu ter su kakti dežđ izlevali prirečja i sude.
  30. Za poželenji tvojemi ne hodi i od volje tvoje odvrni se.
  31. Ako ispuniš želje duše tvoje, bude ona tebe neprijatelom tvojem na obraduvanje činila.
  32. Ne veseli se niti vu vnožinah niti vu maleh ar se pri njih po gustom greši.
  33. Ne postani siromak po tom da bi z činžom na posudbu vzete peneze na goščenja potrošil kada nikaj v mošnji nimaš ar ti budeš živlenje tvoje slabo opskrbel.

Del XVII.

  1. Bog stvoril je iz zemlje človeka i njega po spodobi svojoj naredil.
  2. I opet je njega vu nju obrnil ter ga je z primernum naravi njegovoj moči obdal.
  3. On je njemu odlučil broj dnevov i vreme i dal je njemu oblast zvrhu oneh koja su na Zemlji.
  4. On je činil da se je vse meso njega bojalo i da je nad zverinami i pticami gospoduval.
  5. On je iz njega njemu stvoril jednaku pomoč, dal je njim pamet, jezik, oči, vuha i srce da bi mislila i napunil je nje z lučjum razumnosti.
  6. On je vu njih duha znanja stvoril, srce njihovo napunil je z razumnostjum i pokazal im je zlo i dobro.
  7. On je z očmi svojemi srca njihova rasvetil da bi njim pokazal svoja velika dela,
  8. da bi oni njegovo sveto ime skup hvalili i čuda njegova dičili, da bi njegova velika dela nazveščali.
  9. On je njim privrgel navuk i dal im je živlenja zapoved za del odvečtva.
  10. On je z njimi vekivečni zavez načinil i pokazal je njim pravicu i sude svoje.
  11. Oko njihovo je veličanstvo njegovo videlo i vuha njihova jesu njegov poštenja glas čuli i rekel je njim: „Čuvajte se od vsake krivice.“
  12. Takaj je vsakomu zmed njih zapoved dal za bližnjega svojega skrbeti.
  13. Puti njihovi jesu vsigdar pred njim i nesu pred očmi njegovemi skriti.
  14. Čez vsaki narod postavil je ravnitela,
  15. očivesto je pako postalo da Izrael je del Božji.
  16. I vsa dela njihova jesu vu nazočnosti božanski kakti Sunce i oči njegove prez prestanka na pute njihove gledaju.
  17. Njim dani zakoni nesu po nepravednostjah njihoveh zakriti i vse nepravednosti njihove vu nazočnosti božanski.
  18. Almuštvo človeka je pri njemu (Bogu) kakti pečat i dobrotivnost njihovu bude kakti očnu jedrku čuval,
  19. potlam pako bude se vstal i bude im povrnul plaču, vsakomu na glavu njegovu, i othitil bude (grešnike) v glibljinu Zemlje.
  20. Pokornikom pako je dal pravice put i trudne potvrdil je vu trpljivnosti i za del odlučil im je istinu.
  21. Obrni se k Bogu i ostavi grehe tvoje,
  22. prosi pred obličajem Gosponovem i pomenšaj zbantuvanja.
  23. Povrni se k Gosponu i odvrni se od zločestoče tvoje i zevsema oduri mrzotu,
  24. i spoznaj pravice i sude Božje i opstoj vu dobrem napredvzetju i vu molitvi višnjega Boga.
  25. Druži se z svetemi na svetu, z onemi koji živeju i hvalu davaju Bogu.
  26. Ne ostani vu pomenjki nepobožneh, hvali Boga pred smrtjum. Med mrtvemi, koji su kak da ih ne bi bilo, je konec hvale.
  27. Hvali doklam živeš, živ i zdrav hvali i časti Boga i diči se vu smiluvanjih njegoveh.
  28. Kak velika je milosrdnost Gosponova i smilenje zvrhu oneh koji se k njemu obračaju!
  29. Ar vse (kaj je zvršeno) ne more biti vu ljudih pokehdob sin človečanski ni nevmrtelen i njemu se nečemurna hmanjica dopada.
  30. Kaj je svetlešega od Sunca? Ter ovo bude pomenjkalo. Ali kaj je hudobnešega kak kaj je meso i krv zmislila? I ovo bude se kudilo.
  31. Ono (Sunce) opsija kaj je najvišešega na nebu, vsi pako ljudi jesu zemlja i prah.

Del XVI.

  1. Ne veseli se vu sinih nepobožneh ako se povekšavaju niti se ne raduj nad njimi ako straha Božjega ni vu njih.
  2. Ne zanašaj se na živlenje njihovo i ne glej na dela njihova.
  3. Ar bolši je jeden koj se Boga boji kak jezero nepobožneh sinov.
  4. I bolše je prez sinov vumreti kak nepobožne sine ostaviti.
  5. Od jednoga razumnoga bude se naselil orsag, pokolenje pako nepobožneh bude zapuščeno.
  6. Vnoga takoveh je videlo oko moje, ali vnogo več takoveh je čulo vuho moje,
  7. vu spraviščah grešnikov bude se ogenj vužgal i med narodi bude se srditost ražarila.
  8. Starinski golijati nesu prosili za grehe svoje, zanašajuči se na moči svoje jesu skončani.
  9. (Bog) ni otprostil onem pri kojeh Lot putnik je bil i preklel je nje zaradi njihoveh prevzetneh rečih.
  10. On je prez smiluvanja ves narod pogubil koji se vu grehih svojeh jesu izvišavali.
  11. Kak takaj šesto jezer pešcov koji se skup zebrali jesu vu tvrdokornosti srca svojega i ako bi bil samo jeden med njimi tvrdokoren, bi bilo čudo da bi bil prost ostal.
  12. Ar milosrdnost i srditost jesu z njim. On se pusti isprositi, ali takaj srditost razleva,
  13. kak velika je milosrdnost njegova, tak veliko je kaštiganje njegovo, on človeka poleg delih njegoveh sudi.
  14. Grešnik ne bude z krivicum pobegnul i zanašanje milosrdnosti činečega ne bude prez naplačanja.
  15. Vsaka milosrdnost pripravi mesto vsakomu poleg zasluženja del njegoveh i poleg razumnosti z kojum je kakti putnik živel.
  16. Ne reci: „Skril se budem pred Bogom i iz visokoga gdo na me misli?
  17. Med vnožinum puka ne budem spoznan ar kaj sem ja med tulikemi stvorjenji?“
  18. Nut, Nebesa i Nebesih nebesa, prepast i vsa Zemlja i vsa koja su vu njoj budu se pred nazočnostjum njegovum gibala,
  19. takaj gore i brežanjki i temelji zemlje budu se od straha gibali kada Bog na nje pogledal bude.
  20. I vu vseh oveh je nečutljivo srce, (Bog) pako vsako srce spozna,
  21. gdo razme pute njegove i viher kojega takaj ni videlo oko človečansko?
  22. Ar najviše del njegoveh je skrito, dela pako pravice njegove gdo bude nazvestil? Ali gdo je bude podnesel? Ar opsuđenje (Božje) je daleko proč od nekojeh (mislih) i ispitavanje vseh stvarih bude na den skončanja.
  23. Nerazumni prazne stvari misli, nespametni pako i bludeči misli bedaste stvari.
  24. Posluhni mene, sinko, i vuči se navuk razumnosti i pazi z srcem tvojem na reči moje.
  25. I budem ti vu pravednosti podvučenje dal i budem vsa preiskal koja k tomu potrebna jesu da bi mudrost povedal i pazi na reči moje vu srcu tvojem i budem z pravem duhom čuda povedal koja je Bog od početka v delih svojeh videti dal i budem tebe vučil njega vu istini spoznati.
  26. Bog je od početka vsa dela svoja vu mudrosti stvoril i pri stvarjanju njihovem razdelke njihove i med ovemi najosebujneše po želah njihoveh je razlučil.
  27. On je zanaveke opravkom njihovem lepotu pridal, ona nikaj ne potrebuju niti se ne vtrudiju i od opravkov svojeh ne prestajeju.
  28. Nigdo naj ne trapi bližnjega svojega naveke.
  29. Ne budi neveruvljiv reči njegovoj.
  30. Zatem je Bog na Zemlju pogledal i nju z dobrotami svojemi napunil.
  31. Duša vsako[ga] živoga nazveščala je pred licem svojem i vu nju opet se oni povrnuli budu.

Del XV.

  1. Koj se Boga boji, bude dobro činil i koj se pravice drži, bude (mudrost) stignul.
  2. Ona bude njemu naproti išla kakti mati poštena i njega prijela kakti žena koja je devica.
  3. Ona bude njemu kruh živlenja i razumnosti jesti davala i z vodum blažene mudrosti napajala njega i bude se vu njem objačila i ne bude se prignula.
  4. Ona ga bude zdržavala da ne bude osramočen i bude ga izvisila pri susedih njegoveh.
  5. Vu sredini skupčine bude vusta njegova otprla i napunila njega z duhom mudrosti i razumnosti i z opravum dike oblekla njega.
  6. Vesele i dobru volju bude zvrhu njega kakti obilne kinče skup zbirala i vekivečno ime bude njemu za del odvečtva dala.
  7. Nespametni ljudi ne budu nju našli i pametni ljudi budu ju zestali, nespametni ljudi ne budu ju videli ar ona daleko od gizdosti i prevare ostaje.
  8. Ljudi lažljivi ne budu na nju mislili, a istinski ljudi budu se vu njoj nahađali i budu napredek imeli doklam k Božjemu pogledu dojdeju.
  9. Hvala vu vustah grešnika ni lepa
  10. ar od Boga dohađa mudrost, z mudrostjum pako je hvala Božja združena i vu vustah verneh bude obiljuvala i Gospon ju njim dal bude.
  11. Ne reci: „Bog je kriv da nje (mudrosti) ni pri meni“, ar kaj on odurjava, to naj včiniti.
  12. Ne reci: „On me je zmutil“, ar on ne potrebuje nepobožneh ljudih.
  13. Ar Gospon vsaku odurnost zmutnje odurjava i koji se njega boje, ne budu nju ljubili.
  14. Bog je spočetka stvoril človeka ter njega v oblasti volje njegove ostavil.
  15. Zvun toga dal je njemu zapovedi i naredbe svoje.
  16. Ako hočeš zapovedi obdržavati i ono kaj se njemu dopada, verno zvršavati, budu tebe opčuvale.
  17. On je pred te vodu i ogenj postavil: na kaj hočeš, pretegni ruku tvoju.
  18. Človek ima pred sobum živlenje i smrt, dobro i zlo: kaj se njemu dopalo bude, bude njemu dano.
  19. Ar mudrost božanska je velika, on (Bog) je neobladljiv v mogučnosti svoji i prez prestanka vsa videči.
  20. Oči Gosponove jesu proti onem koji se njega boje i on pozna vsa človečanska dela.
  21. Nikomu ni zapovedal nepobožno baratati i nikomu ni dopuščal grešiti.
  22. Ar on ne želi veliki broj neverneh i nehasnoviteh sinov.

Del XIV.

  1. Blaženi človek koj ni zagrešil z rečjum vust svojeh i kojega ne zbada žalost zaradi kakovoga greha.
  2. Srečen koj ni v duši svojoj žalosti imel i kojega ufanje njegovo ni zmenjkalo.
  3. Pohlepnomu i skupomu človeku prez hasne je bogatstvo, a človeku nenavidnomu k čemu je zlato?
  4. Gdo skup spravlja kada sam sebi krati, drugem skup spravlja i vu blagu njegovem bude se drugi nasladuval.
  5. Komu bude dober koj sebi ni dober? Ne bude se v blagu svojem veselil.
  6. Ni hmanješega kak on koj sebi ne vušči i to je povraček za hmanjicu njegovu.
  7. Ako takaj dobro činil bude, čini po neznanosti i suprot volji svojoj i k poslednjemu hmanjicu svoju očituje.
  8. Oko nenavidnoga je hmanje, on odvrača lice svoje i dušu svoju zameče.
  9. Oko pohlepnoga ne bude zasičeno z jednem delom nepravednosti, on ne bude sit doklam se ne vsuši i živlenje svoje ne skonča.
  10. Hudobno oko je k zlu (nastavljeno) i ne bude kruha sito, nego bude lačno i žalosno pri stolu svojem.
  11. Sinko, ako imaš, čini si dobro i alduj Bogu dostojne dare.
  12. Spomeni se da smrt ne mudi i opsuđenje k grobu je tebi obznanjeno ar opsuđenje sveta ovoga z smrtjum premine.
  13. Pred smrtjum čini dobro prijatelu tvojemu i poleg moči tvoje podeljuj siromaku.
  14. Ne skračuj si dneva dobroga i ni jeden del dobroga dneva ne prepusti mimo tebe prejti.
  15. Je li ne budeš ostavil drugem žule tvoje i trude tvoje vu razdelenju jakoga?
  16. Davaj i prijemaj i opraviči dušu tvoju.
  17. Pred smrtjum zvršavaj pravicu ar v grobu ne nahađa se jestvina.
  18. Vse meso vehne kakti trava i kakti zeleni list na sirovem drevu,
  19. jeden raste, a drugi dole pada: tak je pokolenje mesa i krvi, jedno se dokanča, a drugo se rodi.
  20. Vsa pohabljivo delo nazadnje mine i koj je nje zvršil, pojde z njim.
  21. I vsako izebrano delo bude k zadnjemu za takovo spoznano i koj zvršava nje, bude se vu njem hvalil.
  22. Blaženi človek koj se mudrosti drži i koj pravicu svoju premišljava ter vu pametnosti svojoj na Božje vse videče oko misli.
  23. Koj njejine (mudrosti) puti razmišljava vu srcu svojem i skrovnosti njejine razme i kakti zveđavec za njum hodi i na putih njejineh ostaje
  24. i koj pri oblokih njejineh nuter gleda i na vratah njejineh nasluhava,
  25. koj poleg hiže njejine ostane, v stenu njejinu kolec zabije i hutu svoju tam postavi i vu toj huti bude blago njegovo vsevdilj pri pri miru.
  26. Pod strehu njejinu bude decu svoju spravil, a pod vejami njejinemi stanuval.
  27. On bude pod strehum njejinum pred vručinum opčuvan i vu diki njejini počival.

Del XIII.

  1. Koj se smole dotekne, bude se od nje zamazal i koj se druži z gizdavcem, bude gizdav postal.
  2. Koj se z preštimanešem kak je on druži, bude si trha naložil. Ne budi pajdaš bolje bogatoga kak si ti.
  3. Kaj ima kotel i lonec skupa? Ar kada se med sobum trkneju, razbije se.
  4. Bogatuš činil je krivo, pak se je ljutil, siromak pako vražen bude mučal.
  5. Doklam mu daval budeš, bude te prijemal, a kada ne budeš imel, bude te ostavil.
  6. Ako imaš, bude se živaril z tobum i bude te spraznil, a ti se njemu ne budeš smilil.
  7. Ako budeš njemu potreben, bude te potkapal i nasmehavajuči se tebi ufanje daval i vsa dobra obečaval ter rekel: „Kaj potrebuješ?“
  8. On bude tebe z goščenjem napeljal (za njega naproti gostiti) doklam te bude dva- ali trikrat na nikaj spravil i nazadnje bude te zesmehaval i potlam, kada bude videl (da si obožel), bude te zapustil i z glavum zvrhu tebe kimal.
  9. Ponizi se pred Bogom i čekaj na njegovu ruku.
  10. Pazi da ne budeš zapeljan i po bedastoči ponižen.
  11. Ne budi ponizen vu mudrosti tvojoj da ponižen ne zapeljaš se vu bedastoču.
  12. Pozvan od mogučnoga othađaj ar zato z tem bolje bude tebe pozival.
  13. Ne budi preveč gusto pri njem da te ne odrine, takaj se preveč od njega ne drži da na te ne pozabi.
  14. Ne razgovarjaj se predugo z njim kakti z tebi jednakem niti ne ufaj njegovem vnogem rečjam kajti z svojem vnogem govorenjem bude te skušaval i nasmehavajuči se bude tebe ispitaval od tvojeh otajnostih.
  15. Njegovo nemilostivno srce bude reči tvoje čuvalo i ne bude ti otprostil od traplanjih i vuzih.
  16. Čuvaj se i marljivo poslušaj ar vu pogibeli skončanja hodiš.
  17. Kada ga poslušaš, budi ravno kak da bi v spanju gledal i budeš skoznuval.
  18. Vu vsem živlenju tvojem ljubi Boga i zazivaj ga na pomaganje tvoje.
  19. Vsako živinče ljubi sebi spodobnoga, ovak takaj vsaki človek svojega bližnjega.
  20. Vsako meso bude se združilo z sebi spodobnem i vsaki človek bude se z sebi jednakem družil.
  21. Vuk se ne bude nigdar z janjcem družil, tak niti grešnik z pravičnem.
  22. Kakovo druženje ima sveti človek z psom? Ali kakov del ima bogatuš z siromakom?
  23. Lov oroslanov je divji osel v puščini, tak takaj bogatušev paša jesu siromaki.
  24. I kak je poniznost gizdavcu odurnost, tak je takaj bogatušu siromak mrzota.
  25. Bogatuš kada se pomekne, objačuje se od prijatelov svojeh, ponizen pako kada opade, bude takaj od poznancev othičen.
  26. Kada se bogatuš vkani, vnogi mu pomažeju, kada je oholno govoril, opravičili su njega.
  27. Kada je ponizni vkanjen, bude zvun toga jošče pokaran; ako pametno govori, njegovo govorenje mesta ne najde.
  28. Kada bogatuš govori, vsi mučiju i reči njegove tja do oblakov izvišavaju.
  29. Kada siromak govori, veliju: „Gdo je to?“ i ako zbantuje, prehitili budu njega.
  30. Dobro je blago v kojega vesti ni greh, a hudobneše siromaštvo vu vustah nepobožnoga.
  31. Srce človečansko premenja lice njegovo ali na dobro ali na zlo.
  32. Veseli obraz koj je znamenje dobroga srca budeš teško i z trudom našel.

Del XII.

  1. Ako dobro činiš, znaj komu činiš i budeš veliku hvalu imel za dobrotu svoju.
  2. Čini dobro pravičnomu i budeš veliko nadomeščenje našel, ako ne od njega, stanovito od Boga.
  3. Ar onomu ni dobro koj je vsevdilj v zlu i almuštvo ne daje pokehdob Višni odurjava grešnike, zvrhu pokornikov pak se smiluje.
  4. Daj milosrdnomu i ne pomagaj grešniku, (Bog) bude nepobožnem i grešnikom poleg zasluženja povrnul i nje za fančenja dan čuval.
  5. Daj dobromu i ne pomagaj grešnika.
  6. Čini dobro poniznomu i nepobožnomu nikaj ne daj, ne pusti njemu kruha dati da zaradi ovoga istoga močneši ne postane.
  7. Pokehdob dvojvrsna zla budeš prijel za vse njemu včinjene dobrote ar takaj Višnji odurjava grešnike i bude se zvrhu nepobožneh fantil.
  8. Ne bude se prijatel v sreči spoznal i ne bude se neprijatel vu nesreči skril.
  9. Vu sreči človeka jesu neprijateli njegovi žalosni i vu nesreči njegovi spoznal se je prijatel.
  10. Neprijatelu tvojemu nigdar ne ufaj ar kak brunčena posuda tak hmanjica njegova hrđave,
  11. iako ponižen hodi prignjen, vendar skoznuj ter se pred njim čuvaj.
  12. Ne postavi njega poleg tebe niti naj ne sedi na desnici tvojoj da morebiti na mesto tvoje ne stupi i stolicu tvoju ne išče, da naposlednje ne budeš spoznal reči moje i da te ne bude govorenje moje zbadalo.
  13. Gdo se bude copernjaku smiluval kada ga kača vpiči i vsem koji se zverinam približavaju? Ovak biva takaj onomu koj se z krivičnemi druži i v grehe njegove je zapleten.
  14. Jeden čas bude z tobum dober, ako odstupljavati počmeš, ne bude te podnašal.
  15. Neprijatel slatke reči daje, ali v srcu svojem zasede dela da bi te v jamu prehitil.
  16. Neprijatel plače se z očmi svojemi, ako vreme našel bude, ne bude krvi sit
  17. i ako se tebi kaj zla pripeti, bude on najprvi poleg.
  18. Neprijatel plače se z očmi svojemi i kada se drži kak da bi pomagati hotel, bude potplate tvoje potkopal.
  19. On bude z glavum migal i z rukami pleskal i vnoga šeptajuči bude obraz svoj premenjal.

Del XI.

  1. Mudrost poniznoga bude podignula glavu njegovu i vu sredini velikašev bude njega posadila.
  2. Ne hvali človeka zaradi lepote njegove niti ne zametavaj človeka iz viđenja njegovoga.
  3. Pčela je med letečemi najmenša, ali sad njejin je najslajši.
  4. Zaradi oblačila tvojega ne gizdaj se i na dan časti tvoje ne izvišavaj se ar samoga Višnjega dela jesu čudnovita, odičena, zakrita i neznana.
  5. Vnogi krvoloki jesu sedeli na stolici kraljevski i korunu nosil je on od kojega se ni sumljilo.
  6. Vnogi mogučni jesu bili potpunoma zatreni i odičeni bili su drugem vu ruke predani.
  7. Ne kudi nikoga doklam ga ne ispitaš i kada ga ispitaš, pravično pokaraj.
  8. Predi nego čuješ, ne odgovori reč i vu sredini govorenja ne prigodi se govoriti.
  9. Ne svadi se zaradi one stvare koja na te ne spada i pri sudu grešnikov ne sedi.
  10. Sinko, čini tvoji naj ne budu vu vnogeh i ako budeš bogat, ne budeš prost od greha ar ako pojdeš za njim (bogatstvom), ne budeš stignul i ako pred njim (siromaštvom) budeš išel, ne budeš vušel.
  11. Nepobožen človek dela, žuri se i muči se i z tem menje je obilneši.
  12. Drugi človek je kesen, pomoči potreben, prez moči i kruto siromah
  13. i na njega se oko Božje dobrotivno ogleda i podigne njega iz poniznosti njegove i izvisi glavu njegovu i vnogi se zvrhu njega čudiju i hvaliju Boga.
  14. Dobro i zlo, živlenje i smrt, siromaštvo i bogatstvo dohađa od Boga.
  15. Mudrost, navuk i znanje Zakona je od Boga. Ljubav i puti dobreh jesu takaj od njega.
  16. Pomenjka i slepota jez grešniki skup stvorjena i koji se vu zlih veseliju, budu vu zlu ostareli.
  17. Dar Božji ostane pravičnem i kaj od njega dohađa, bude naveke napredek imelo.
  18. Je nekoj koj obogate skupo delajuč i to je del plače njegove
  19. vu tom da veli: „Našel sem meni počinek i sada se lestor blaga mojega vuživati hoču“,
  20. i ne zna da bude vreme prešlo i smrt se bude približala i bude drugem vsa ostavil ter vumrl.
  21. Ostani v tvojem (z Bogom načinjenem) zavezu i od njega se (v srcu) razgovarjaj i staraj se vu ispunjenju onoga kaj ti je zapovedano.
  22. Ne ostajaj vu delih grešnikov. Zaufaj se pako na Boga i ostani na mestu tvojem.
  23. Ar Bogu je lehko siromaka hitro bogatoga načiniti.
  24. Blagoslov Božji žuri se pravičnomu za plaču i v kratkem času napredek njegov sad doprinaša.
  25. Ne reci: „Kaj meni potrebno (truditi se) i kaj se iz toga dobra nadejati imam?“
  26. Ne reci: „Meni je to moje zadosta i kaj se meni bude napotlam zla zgodilo?“
  27. Vu dobreh dnevih ne pozabi na zlo i vu zleh dnevih ne pozabi na dobro
  28. ar Bogu je lehko na dan smrti vsakomu poleg delih njegoveh povrnuti.
  29. Vura hmanja čini da se na najvekše razveselenje pozabi i pri smrti človeka budu dela njegova otkrita.
  30. Pred smrtjum nikoga ne hvali ar iz sinov svojeh bude človek spoznan.
  31. Ne vpeljaj vsakoga človeka vu hižu tvoju ar vkanljivec vnoge zasede dela.
  32. Ar kak iz gnjiloga osrčja smrad ishađa i kak je jerebica v spružnicu napeljana i divja koza v pruglo, ovak je i srce gizdavcev i kakti prigledavec videči opadanje bližnjega svojega.
  33. Ar dobra vu zla obračajuči zasede čini i nad izebranemi nahađa znamenjku.
  34. Od jedne iskre velik ogenj nastaje i od jednoga vkanljivca veliki pomor se napravi, človek pako grešni zasede dela da krv preleje.
  35. Čuvaj se pred hudodelnikom ar zla snuje da morebiti tebe k vekivečnemu osmehu ne čini.
  36. Pusti k sebi tuđinu i on bude tebe po nepokoju potkopal ter iz lastovitosti tvoje otujil.
« Older posts Newer posts »