K koncu
- šoltar pesmeni istomu Davidu
LXVII.
- Naj se vstane Bog i neprijateli njegovi naj se rasprše i oni koji ga odurjavanju naj pred licem njegovem pobegneju.
- Kak nestaje dima, tak naj njih nestane, kak se tali vojsk pred licem ognja, tak naj poginu grešniki pred licem božanskem.
- Pravični pako naj se vesele i raduju pred Bogom i naj se nasladuju v veselju.
- Spevajte Bogu, recite pesem imenu njegovomu, pripravite puta onomu koj se nad zahodom gore zdiže: Gospon je ime njegovo. Radujte se vu nazočnosti njegovoj, (oni se pak) budu prestrašili pred licem njegovem,
- koj je otec sirot i sudec vdovic. Bog je vu svojem svetem prebivališču.
- Bog je koj čini da ljudi jedne misli v jedni hiži prebivaju, koj okovane z jakostjum van ispelja, spodobno one koji ga razdražuju, koji stanuju v grobih.
- Bože, kada si vu nazočnosti puka tvojega ishađal, kada si čez puščinu prehađal,
- zemlja se je tresla i nebesa su dežđila pred obličajem Boga sionskoga, pred obličajem Boga izraelskoga.
- Dal budeš, Bože, dežđa vugodnoga odvečini tvoji: ona je (od suše) oslabela, ali ti si ju oživel.
- Živina tvoja bude vu njoj prebivala, Bože, ti si nju po dobroti tvojoj siromaku pripravil.
12.* Gospon dal bude reč onem koji ju veselo nazveščali budu z velikom močjum (i rekli).
13.* Kralji šeregov jesu povsud bežali i žene koje su doma ostale, budu plene razdeljuvale.
- Akoprem budete vi med ognjenemi kameni bežali (budete se vendar svetili kakti) perje posrebrnjenoga* goluba koj ima kruto pozlačene peruti.
- Kada bude Vsamoguči od nje (odvečine) kralje (koji su Sion opkoljili) odegnal, bude (gora ova) tak bela kakti od snega pokrita gora Selmon,
- gora Božja, gora rodna, gora visoka, gora rodna.
- Zakaj gledite zesirene gore? Čez goru na kojoj se Bogu prebivati dopada, Bog bude takaj ovde vsevdilj prebival.
- Kola Božja jesu zveč kak z desetemi jezermi (angeli opstrti), z jezermi koji se vesele. Gospon je v sredi med njimi, v svetem mestu kak negda na gori Sinaj.
- Zastupil si na višinu, oslobodil si vlovljene i dare za ljudi prijel. Takaj za one koji nesu veruvali da Gospon Bog (v Sionu) prebiva.
- Blagoslovljen budi, Gospon, vsaki dan; Bog zveličenja našega bude nam srečnoga puta dal.
- Bog naš je Bog koj nas zveličiti more i Gospon je Gospon čez vsaku smrt.
- Ništar menje vendar bude Bog glave neprijatelov svojeh i oveh isteh teme z lasmi skupa strl, koji v pregreškah svojeh vsevdilj živeju.
- Rekel je Gospon: „Budem (ljudstvo moje) iz Bazana ispeljal, budem ga ispeljal iz glubline morske.
- Da se noga tvoja v krvi neprijatelov omoči i jeziki psov tvojeh naj ju ližeju.“
- Videli su, kak ti, Bože, vnuter ideš, kak Bog moj i kralj moj koj v svetem mestu prebiva, vnuter ide.
- Poglavniki išli su naprvo z popevači, v sredini mladeh bubnjaric.
- Blagoslivljajte v spraviščih Boga Gospona, vi, koji ste od izraelskoga roda.
- Onde* je mladič Benjamin, v duhu zameknjen.
(Onde) su poglavari od Jude, vođe njihovi, poglavari od Zabulona, poglavari od Neftali.
- Skaži (nam), Bože, (nadalje jošče) mogučnost tvoju, potvrdi, Bože, to kaj si nad nami činil.
- Zaradi cirkve tvoje v Jeruzalemu budu ti kralji dare alduvali.
- Vkroti zverine med trstinum koje su se skup spravile z ljudstvom svojem kakti biki med kravami da prebiraju one koji su kakti srebro očiščeni. Rasprši narode koji boje hočeju.
- Došli budu iz Egiptuša posleniki, harapska zemlja bude hitela ruke svoje k Bogu stegnuti.
- Kraljestva Zemlje, spevajte Bogu, spevajte hvalu Gosponu, spevajte hvalu Bogu!
- Koj proti ishodu zvrhu neba nebesih je zastupil. Nut, on bude dal glasu svojemu glasa mogučnosti.
- Dajte diku Bogu, v Izraelu kaže on veličanstvo svoje, a vu oblakih moč svoju.
- Čudnovit je Bog v sveteh svojeh, Bog izraelski bude sam puku svojemu moč i jakost dal. Blagoslovljen budi Bog!
K koncu
- k zahvalnomu popevanju šoltar pesme Davidove
LXVI.
Smiluj nam se, Bože! etc ut alibi pag.
K koncu
- pesem i šoltar od gorevstajanja
LXV.
Veselo spevaj Bogu vsa zemlja etc ut alibi pag.
K koncu šoltar Davidov
- pesma Jeremijaša i Ezekijela za puk preselenja kada je počel ishađati
LIV.
2.* Pristoji se, Bože, da se tebi v Sionu hvala speva i tebi se bude zagovor v Jeruzalemu zvršil.
- Posluhni molitvu moju, k tebi vse meso dojde, k tebi vsaki človek došel bude.
- Reči hudobnjakov nadladale su nas, našem pako zločinstvam budeš milostiven.
- Srečen je kojega si ti izebral i prijel, vu predvorjih tvojih prebival bude.
*Budemo z blagom hiže tvoje napunjeni, cirkva tvoja je sveta,
- čudnovita v pravici.
*Posluhni nas, Bože, Zvelčitel naš, ufanje vseh krajov zemlje i dalekoga morja.
- Koj vtvrđuješ gore v jakosti tvojoj ter si z mogučnostjum opasan,
- koj zburkaš glubline morske i šumenje slapov njegoveh. Ljudstva se budu prestrašila
- i oni koji na koncih sveta prebivaju, budu se pred znamenji tvojemi bojali; ishod jutra* i večer budeš ti razveselil.
- Pohodil si zemlju i nju napojil, budeš ju zevsema bogatu včinil. Božji potok pun je vode, pripravil si njim jestvinu* ar tak slast ona od tebe ima.
- Brazde njejine napoj, povnožaj plod njejin, v mirnem* dežđu bude se vse kaj iz nje raste, veselilo.
- Blagoslovi z dobrotum tvojum ves teg leta ovoga i polja tvoja budu z rodovitostjum napunjena.
- Lepa mesta pustine budu masna postala i brežanjki budu z radostjum obdani.
14.* Ovni ovec jesu oblečeni i doline budu obiluvale z žitkom, kričali budu ar hvalu spevali budu.
K koncu
- Šoltar Davidov
LXIII.
- Posluhni, Bože, molitvu moju kada te prosim, od straha neprijatelskoga oslobodi dušu moju.
- Obranil si me pred spraviščem hudobneh, kak takaj pred vnožinum zločinečeh.
- Pokehdob podoštrili su kakti meč jezike svoje, napeli su luk, dugovanje žuhko
- da nedužnoga v otajnom strelaju.
- Iznenada budu na njega strelali i ne budu se bojali, oni su si govorenje hudobno vtvrdno naprv vzeli. Oni su se dogovarjali kak bi zanjke skrili, rekli su: „Gdo je bude videl?“
7.* Zmišljavali su krivice, izmišljavajuč v skrovem odnemogli su. Človek bude skrovnosti srca zveđal.
8.* I izvišen bude Bog. Od njih (včinjene) rane jesu kakti strelice dečinske postale.
- I oslabeli su proti njim jeziki njihovi. Vsi koji su je videli, prestrašili su se.
- I zbojal se je vsaki človek. I nazveščali su dela Božja i čine njegove spoznali.
- Pravični budu se v Gosponu veselili ter se vu njega zaufali i budu se vsi pravednoga srca z njim hvalili.
K koncu
- Za Idituna Davidov šoltar
LXI.
2.* Je li ne bude duša moja Bogu podložna? Ar od njega (dohađa) pomoč moja.
- Ar* on sam je moj Bog i Zveličitel moj, branitel moj – ne budem se više genul.
- Kak dugo navaljujete v človeka kakti v nagnjenu stenu i rahlu kamenitu ograju? Vsi skupa hočete ga vmoriti?
- Zaisto oni misliju meni čast moju oteti, ja sem* v žeđi tekel, oni su z jezikom svojem dobro vuščili, a v srcu svojem kuneju.
- Ti pako, duša moja,* budi Bogu podložna ar od njega (dohađa) trpljivnost moja.
- Kajti on je moj Bog i zveličitel moj, pomočnik moj, ja se ne budem gibal.
- V Bogu je zveličenje moje i dika moja. Bog* pomoči moje, v Boga se ja ufam.
- * Vu njega se ufajte vsa zbirališča pukov, izlejte pred njim srca vaša, Bog je pomočnik naš naveke.
10.* Nečemurni su vendar sini človečanski, lažeju sini človečanski pri vagi da vkanjuje med sobum niščetno jeden drugoga.
- Ne zanašajte se na krivicu i porobe najte poželeti;* ako vam bogatstvo raste, ne prilagajte srce vaše k njemu.
- Jenkrat je Bog govoril, ova dvoja sem čul da pri Bogu je oblast
- i da si ti, Gospone, milosrden kajti ti vsakomu poleg del njegoveh povračal budeš.
K koncu
- Davidova zahvalna pesem
LX.
- Posluhni, Bože, prošnju* moju, pazi na molitvu moju!
- Od zadnjeh krajov zemlje kričal sem k tebi kada srce moje v stiski postavljeno je bilo. Na pečini jesi me izvisil. Vodil si mene
- ar si ti ufanje moje včinjen i turen jakosti pred licem neprijatela.
- V šatoru tvojem budem naveke stanuval pod odevum perutih tvojeh budem opčuvan.
- Ar ti, Bog moj, posluhnul si molitvu moju i boječem se imena tvojega dal si odvečinu.
- Ti budeš kralju dneve zvrhu dnevov prilagal, leta njegova tja do dneva pokolenja i pokolenja.
8.* Ostaje naveke pred licem Božjem, milosrdnost i istinu njegovu gdo bude presegel?
- Tak budem imenu tvojemu od veka do veka hvalu speval da zagovore moje od dneva do dneva ispunjaval budem.
K koncu
[1.] za one koji premenjeni budu k napisku znamenja istomu Davidu k podvučanju.
[2.] Kada popalil je Mezopotamiju i Sobal države sirijanske. Kada se je Joab vrnul nazad ter je v Solnoj dolini dvanajst jezer Idimejancev potukel (2K. kralj 8, 1 i 10,7 i 1Letn 18,1)
LIX.
- Bože, ti si nas zahitil i zatrl si nas, bil si srdit* ter vendar si se nam smiluval.
- Stresel si Zemlju da se je raspuknula, celi raspuke njejine ar je razdeljena.
- Pokazal si puku tvojemu žestoka, napajal si nas z vinom britkoče.
- Dal si onem koji se tebe bojiju znamenje da naj pred strelicami pobegneju. Da se dragi tvoji oslobode,
- pomagaj z desnicum tvojum ter me posluhni.
- Govoril je Bog vu svetem mestu svojem: „Budem se raduval i razdeljil Sikem ter Dolinu šatorov premeril.
- Moj je Galaad i moj je Manaseš, a Efraim je moč glave moje. Juda je moj kralj.
- Moab je lonec ufanja mojega. Vu Idumeji rasprestrem nožnu petu moju. Meni su tuđine* podložni.
- Gdo me bude v varaš ograđeni dopeljal? Gdo bu me tja vu Idumeju zapeljal?
- Je li ne budeš ti, o, Bože, koj si nas bil othitil i je li ne budeš, Bože, z vojskum našum van izišel?
- Pomagaj nam iz traplenj ar pomoč človečanska je prazna.
- Z Bogom budemo obladali i on bude one koji trapiju, zatrl.
K koncu
- Ne zatri, Davidu k napisku znamenja kada Saul poslal i hižu njegovu opkolil da bi ga vmoril (1Knjig kralj 19,11)
LVIII.
- Reši me, o, Bog moj, od neprijatelov mojeh! Oslobodi me od oneh koji se proti meni vzdižeju!
- Reši me od hudodelnikov i od krvi želneh ljudih opčuvaj me!
4.* Ar nut vlo[vi]li su me, jaki navalili su na me.
5.* Prez toga da bi bil kaj kriv ali kaj zagrešil, Gospone, nedužno sem baratal i prav živel!
- Vstani se, dojdi mi naproti i viđ!* I ti, Gospone, Bože šeregov, Bog Izraela, zbudi se i pohodi vse narode, ne smiluj se vsem koji zlo činiju.
- Navečer budu se nazad vrnuli ter budu* stradali, kakti psi, i varaša ophađali.
- Nut, oni šeptaju med sobum z vustmi svojemi i vusnice njihove jesu kakti meč ar (oni vele) gdo je čul?
- Ti, pako, o, Gospone budeš je zesmehaval i vse narode pod nikaj spravil.
- Jakost moju budem pri tebi čuval ar si ti, o, Bože, obranitel moj.
11.* Bog moj, milosrdnost njegova bude me pretekla.
- Bog mi pokazal bude kaj na neprijatele moje čaka, ne vmori je da puk moj negda na to ne pozabi.
Raspršaj je z močjum tvojum i zvrzi nje, Gospone, obranitel moj!
- Zaradi greha vust svojeh i zaradi govorenja vusnic svojeh naj se vu gizdosti svojoj zapopadneju.
I od kletvih njihoveh i od laži bude se govorilo.
- *V skončanju, kada budu v srditosti, budu skončani, ne bude ih več. I spoznali budu da Bog zvrhu Jakopa i zvrhu vseh krajov sveta gospoduje.
- Navečer budu se nazad vrnuli i budu stradali* kakti psi i ophađali varaša.
- Budu se okolo klatili da bi jeli i morguvali budu ako ne budu siti.
- Ja pako speval budem jakost tvoju i izvišaval zajutra milosrdnost tvoju. Pokehdob si postal na den traplenja mojega obranitel moj i vtekališče moje.
- Hvalu ti speval budem, pomočnik moj! Ar si ti, o, Bože, obramba moja, Bog moj, milosrdnost moja.
Najnoviji komentari